Daniel Načinović, Krotitelj riječi, DHK, Zagreb, 2006.

Da život treba ozbiljno živjeti, valjda o tome ne treba dvojiti, ili ipak treba u ovo naše suvremeno vrijeme? Daniel Načinović zna kojim se putom uputiti. Međutim, prilikom ozbiljnog stava njegovo lice nije smrknuto, on je pjesnik koji se poigrava i otkriva skrivenu stranu života.

Naslov zbirke naslov je istoimene poeme iz knjige. Ona je njezina središnjica, os oko koje se sve vrti. Ostale pjesme iz zbirke mogu se doimati kao slučajno tu, ali mislim da nisu poslužile samo za to da bi pjesnik mogao neveliku poemu izdati u knjizi. Kao što u cirkusu, koji je nadahnuo Načinovića, postoji pozornica na kojoj se izvode predviđene točke, postoji također i svo ono događanje prije i poslije pojavljivanja na pozornici. To je, čini mi se, uloga ostalih pjesama. Načinović u njima izražava svoju želju krotiti riječi i stupati na pozornici svijeta kao dostojanstven i ozbiljan sudionik.

Svega su tri ciklusa u zbirci. Jedan prije i jedan poslije poeme. Spomenimo nespomenute: Lopta sa strane; Vihor, konj i žena. O čemu sve pjeva i kako pjeva pjesnik, možda ponajbolje dočaravaju sljedeći stihovi: »Ovdje dolazi Mamona / i veli: Amo, junače, da prebrojimo / novac u vreći! / Heroj se okreće / (jer nitko ga ne vidi) / i on se naginje k ideji / odbrojanoj u hladovini, / pa kao sunovrat prilazi k zemlji. / Onda nestaje, prečicom k boulevardu, / šugav i oduran, / sad i bez vlastite sjene.« (Heroj i Mamona). Spomenimo još da su neke pjesme vezanog, a neke slobodnog stiha.

Načinović se ne zamara praznim govorom o naizgled velikim temama. On ih jednostavno istresa pred nas poput nekog harlekina kojemu se nasmijemo, a onda tek kasnije shvatimo koliko je krvavo bio u pravu. Zbog toga njegove pjesme nisu za jednokratnu uporabu, već za čitanje i iščitavanje.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogleda, Međugorje, 27. listopada 2008., 13.15 – 13.45