AA. VV., Haaški sud. »Zajednički zločinački pothvat«. Što je to?, 5, HKV, Zagreb, 2008.

Dobro pamtimo tzv. Međunarodnu zajednicu, još tamo od Bleiburga. Istina tada su se zvali Saveznici ili još točnije Britanci. Gurnuli su nas komunistima na klaonicu, a ono što je preostalo u njihovo novostvoreno carstvo. Devedesetih godina prošlog stoljeća, kad smo stremili prema slobodi, opet se umiješaše. Jasno kako. I još su tu. Haaški sud radi punom parom i dokle će, ne zna se. Čak osniva i svoje podružnice u hrvatskim zemljama.

Hrvatsko kulturno vijeće ne ostaje nijemo na sve ove događaje. Od 2006. svakih 6 mjeseci priređuje stručne znanstvene skupove o radu Haaškog suda. A onda se tu spomene i ostalo.

Knjižica o kojoj govorimo zbirka je izlaganja s 5. takvog skupa, održanog 6. lipnja 2008. Predavači su se potrudili i stvorili zanimljiva izlaganja. Dok sam ih čitao, pred očima mi je neprestano lebdjela rečenica koju je izrekla Carla del Ponte i koja se pojavljuje na više mjesta: Podli kurvini sinovi. Nije to za pristojna čovjeka, ali što se može kad tzv. Međunarodna zajednica tako želi. Naravno, izrekla je to ona za Hrvate, ali dok se čita što ona i tzv. Međunarodna zajednica radi Hrvatima uporaba izgleda nešto drukčija.

Nabrojimo predavanja i predavače: Uvod u knjigu ispisuje Hrvoje Hitrec, a onda slijedi Milan Vuković s člankom »Osveta za hrvatsku pobjedu i samostalnost«, Mate Kovačević istražuje »Pozadinu haaških krivokletstava«, Drago Duvnjak objašnjava da je »Projekt Haaški sud – dio političkog inženjeringa«, Lujo Medvidović drži da je »Kraj rata u Hrvatskoj – pobjeda etičke filozofije«, Josip Pečarić se pita »Tko su podli kurvini sinovi«, Mile Prpa dotiče se »Agresije na Hrvatsku – prešućivane sintagme u postupanju Haaškog suda«, Edward Slavko Yambrusic govori o »Zajedničkom zločinačkom pothvatu u dubokoj crnoj sjeni nezakonitosti Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju«, Marko Barišić spominje »Neispunjenu svrhu«, a na kraju se novinar i publicist Josip Jović pita »Jesmo li doista kurvini sinovi i to podli«. Tu su još i prilozi koji govore o definiciji agresije, te pisma predsjednika Tuđmana upućena generalnom tajniku UN-a Boutrosu Boutrosu Ghaliju. Zaista trud vrijedan poštovanja!

Ima ih koji u Hrvatskoj ne odobravaju ovakav rad. Čak ni hrvatska država ne podupire njegove nositelje. Nu, to ne znači da nisu na pravom putu. Puk to svakim danom sve više uviđa. Valjda će jednom i drugi, bez obzira koliko bili ucijenjeni.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 26. travnja 2010., 13.15 – 13.45