Davor Marijan, Slom Titove armije, Golden marketing-Tehnička knjiga – Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008.

Po šumama i gorama tijekom Drugog svjetskog rata povlačila se vojska koja se zvala partizanima sanjavši o novoj Jugoslaviji. Na nesreću puka raznih nacionalnosti sticajem okolnosti želje su im se ispunile. Tek su Srbi bili neznatnije nezadovoljni. Zapriječeno im je stvaranje Velike Srbije, ali su nastavili i dalje biti u povlaštenom položaju. Rodila se između ostaloga tzv. JNA. Raspad komunizma donio joj je grdne nevolje. Tijelo u kojem se nalazila, Jugoslavija, stalo se raspadati. Batrgalo se na sve strane, ali nije preživjelo. Glogov kolac je zabijen i valjda ga više nitko ne će čupati. Međutim, tko to zna, zlosretna država imala je mnogo podupirača.

Davor Marijan zaista je izvrsno obradio slom vojske koja se dičila brojnošću, naoružanjem, položajem. Pred njezin napadaj na Hrvatsku brojke izgledaju zastrašujuće. Raspolagala je najmanje s 2.800 tenkova, s oko 1.400 borbenih vozila, s 12.000 topničkih oruđa i raketnih lansera, 167 bojnih zrakoplova, 44 helikoptera i 7 velikih transportnih zrakoplova. Nije joj to bilo dovoljno pa je pokupila i svo oružje Teritorijalne obrane iz Hrvatske. Usput je naoružala srpsku manjinu u Hrvatskoj. Obračun je mogao početi. Međutim, nije imala ono najvažnije: srce. Hrvati su ga imali i to je na kraju odlučilo.

Tzv. JNA došla je iz šume i u nju se vratila. Rasformirana je u travnju 1992. Iza nje su ostala razorena sela i gradovi, s njihovim pobijenim pučanstvom. Najžešće se okomila na Hrvatsku te BiH, pa zbog toga o tome pisac najviše i govori.

Ova knjiga predstavlja prvu sustavnu raščlambu vojno-političkih aspekata nestajanja jugoslavenske i ponovnog uskrnuća hrvatske povijesti. Sustavno i dokumentirano Marijan rabi mnoge do sada nepoznate izvore. Sam je sudjelovao u zadnjem ratu pa to ovoj knjizi daje ono dublje razumijevanje događaja koje inače mnogi drugi, što bi htjeli pisati i da se to uvažava, nemaju.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 12. travnja 2010., 13.15 – 13.45