Carole Hodge, Velika Britanija i Balkan od 1991. do danas, Detecta, Zagreb, 2007.
Devedesetih godina prošlog stoljeća rat je nemilosrdno šibao po Hrvatima u Hrvatskoj i BiH. Nisu ga željeli, ali se izbjeći nije mogao. Nekim velikim igračima bilo je stalo da se kockice na hrvatskom ozemlju poslože po njihovom ukusu. Sad, što to znači patnju, bol, smrt desetke tisuća ljudi, nije to toliko bitno. Igrali su oni u veće uloge, milijune. A Hrvati su sve već jedanput iskusili, tamo na Bleiburgu. Ovako misli većina Hrvata. Ne znam je li Carole Hodge znala za ovaj stav dok je pisala ovu knjigu, ali ju je napisala pošteno i stručno, uz to i hrabro. Usudila se uprijeti prstom u samu srž problema, u Veliku Britaniju, koja se tako voli kriti pod nazivom Međunarodna zajednica. Iako i sama pripada istoj sredini, razotkrila ju je kao malo tko prije nje. Kad pročitamo ovu knjigu, duboko udahnemo i izrečemo riječ perverzija. Treba imati dobar želudac pa ustrajati u čitanju svih nepodopština što ih je Velika Britanija učinila Hrvatima i okolnim narodima.
Autorica se u slaganju teksta knjige ne služi poglavito stavovima, mišljenjima i sl. Ona donosi obilje odabrane dokumentacije i na temelju nje raščlanjuje razvoj događaja o kojima namjerava govoriti. Zbog toga nam se nekada učini kao da čitamo dnevnik vješta zapažatelja. Istina, neki stavovi mogli bi biti i izoštreniji, ali to ne kvari čitav dojam o knjizi.
Hodge započinje s Hrvatskom, jer onaj operetni rat u Sloveniji nije vrijedan spomena, čast žrtvama. A onda se sve prelilo u BiH i Velika Britanija je čvrsto, u maniri iskusnog imperija, kako ona misli, a drugi kažu ocvalog, sjela za upravljač. A to je značilo favoriziranje Srbije i nastojanje da se ona proširi i pobijedi pod svaku cijenu. Odatle i pokolj u Ahmićima, neprimanje izbjeglica iz BiH u Velikoj Britaniji, pad Srebrenice, priča o dijeljenju BiH između Tuđmana i Miloševića, izjednačavanje napadača i žrtve, bezobzirno djelovanje Carla Bildta ter još tisuće smicalica. Međutim, odatle i bombe po Srbiji, kao i odlazak Kosova na kraju balade, jer nije dobro odradila povjerenu joj zadaću. Kad dođe Tony Blaire proglasi »etičku« politiku u BiH, neizravno priznavši da je ona do tada bila drukčija. Nije sve dugo trajalo, igrači iz sjene u samoj Velikoj Britaniji čvršće zategoše uzde. Da, treba još spomenuti da su istaknuti engleski predstavnici za svoj posao, perverzni – to ste vi rekli ne ja, dobili nagrade, obično u vidu lordovskih i sličnih titula ter raspoređeni na važna upravna mjesta u svojoj državi. Priznajem, žao mi je Engleza.
Ovu bi knjigu poglavito trebali pročitati oni između nas koji tako vole govoriti o ulozi tzv. Međunarodne zajednice. Ali oni je ne će pročitati, jer će tako ostati ili bez svoje naivnosti ili bez nagrade za izvršenu zadaću. Nu, čitajmo je mi. Pružit će nam izvrstan uvid u mizanscenu rata na našem ozemlju i trajno nas podsjećati kojim putevima ići.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 1. lipnja 2009., 13.15 – 13.45