Vladimir Lay (uredio), Razvoj sposoban za budućnost. Prinosi promišljanju održivog razvoja Hrvatske, Ivo Pilar, Zagreb, 2007.
Probiše nam glavu ovih dana govorom o svjetskoj krizi. Međutim, nešto ne govore tko je kriv za to. Očito da u svemu imaju svoje prste. A trebalo je samo odgovorno, a ne pohlepno, razmišljati.
Da je to tako, bjelodano nam dokazuje ova knjiga. Razmatra globalno usmjerenje i upućuje kako bi se Hrvatska trebala snaći u tom okružju. Jedan od glavnih pojmova je održivost. Ona je unutrašnja težnja i sposobnost bioloških i socijalnih entiteta da se dugoročno samoobnavljaju kroz samostvaranje. Umjesto toga neki, u prvom redu neoliberalizam, nude rat i glad kao putove obnavljanja, čak kažu da je to nešto posve prirodno i očekivano za ljude. Naravno da im je zbog toga tuđ pogled na svijet koji kaže da današnje suvremeno društvo ugrožava život ljudi i život cjelokupnog živog svijeta. Bezobzirno se uništava prijateljsko klimatsko okruženje kakvo imamo posljednjih 8.000 godina. Uz to uništava se i energija za opstanak iz neobnovljivih izvora. Sve se ovo prelijeva i na Hrvatsku.
Ako nam političke elite ne budu pametne, ubrzo ćemo doći u okolnost da ne imadnemo dovoljne količine pitke vode, iako ih stvarno imamo. Uzet će nam ih koncesionari i prodavati vrlo skupo. Korak prema tome već je napravljen. Banke i važne gospodarske grane nalaze se u rukama tuđina kojima je namjera zarada, a ne razvitak. Dolazimo u stanje kolonijalne ovisnosti. Svi zajedno, a u prvom redu naši politički i gospodarski prvaci, moramo se tome oduprijeti. Poduzetništvo kojemu je samo svrha stvaranje dobiti ne može biti predvodnik našeg društva. To može biti samo održivost i ništa drugo. Gomilanje dobiti pod svaku cijenu besmisleno je. Gospodarstvo uvijek treba paziti na okoliš i dio sredstava usmjeravati u društvenu zajednicu tako da svima bude bolje. Može se, dakle, zaključiti da »održivi razvoj jest onaj razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih naraštaja bez ugrožavanja mogućnosti budućih naraštaja da zadovolje svoje potrebe.« (str. 74.)
Spomenimo još da raspon autora u knjizi ide od studenata-apsolvenata do znanstvenih savjetnika, a radovi od socioloških do onih antropološki angažiranih. Knjiga je inače podijeljena u dva dijela: I. Pristupna, teorijska i metodologijska razmatranja; II. Prema održivom razvoju Hrvatske. Dodani su još sažetci i bilješke o autorima.
Kod znanstvenika neiskvarene ljudskosti ovaj zbornik radova izazvat će popriličnu pozornost. Zacijelo će ostati upamćen kao jedan od prvih sustavnijih doprinosa odgovornom razmišljanju o budućnosti Hrvatske. Bilo bi dobro samo da se što više pretoči u praksu i zajedno s tim proširuje i produbljuje.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 8. lipnja 2009., 13.15 – 13.45