Ljubomir Antić, Velikosrpski nacionalni programi. Ishodišta i posljedice, Golden marketing-Tehnička knjiga – Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2007.

Namisli su uvijek pokretale svijet. Nije to ništa čudno, kao što nije ni čudno da ga mogu pokopati ako čovjek počne naopako misliti. A tako je sa svakim nacionalnim programom koji teži osvojiti tuđe. Ovom prilikom govor je o onom srpskom ili velikosrpskom.

Povjesničar Ljubomir Antić dobro je ušao u problematiku tog pokreta koji je devedesetih godina prošloga stoljeća harao prostorima negdašnje Jugoslavije. Ukazao je na njegove početke još tamo u 19. st. Učinio je to smireno i pomoću dokaza. Na taj način djelo je dobilo na još većoj uvjerljivosti, odnosno pomoglo je autoru istražiti do u dubine zadani si predmet.

Srž velikosrpske namisli jest moto: Svi Srbi u jednoj državi. Sad, što to znači istjerati druge, prisvojiti njihovo ozemlje, zatrti jednostavno njegovo postojanje, kao da tvorce velikosrpske namisli nimalo ne brine. Teško je čitati te nakaradne, da ne kažemo nešto drugo, namisli. Da ne bi bilo zabune, autor ih je uredno posložio na kraju knjige, tako da ustvari čine njezin značajan dio. Naravno da se tu nalazi i zloglasni Memorandum SANU koji je prethodio nedavnim ratnim zbivanjima. Na početku priloga su Načertanije Ilije Garašanina koji se mogu držati prvim oblikovanim velikosrpskim nacionalnim programom. Antić još spominje da je u svemu veliku ulogu odigrala i Pravoslavna crkva. Ona 1920. mijenja naziv u Srpska pravoslavna crkva da bi tako u novostvorenoj jugoslavenskoj državi lakše provodila širenje srpstva.

Zacijelo će se povjesničari sporiti o raznim autorovim postavkama, osobito dok su još vruća sjećanja na prošla ratna zbivanja. Razumljivo, jer o jednoj ovakvoj temi premalo je koja stotina stranica. Nu, autor je samo htio sržno ukazati na posljedice jedne mitomanije i to je uspješno učinio.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 22. lipnja 2009., 13.15 – 13.45