Louise L. Lambrichs, Vukovar nikad ne ćemo vidjeti, Naklada Luka, Zagreb, 2007.

Francuska književnica i književna kritičarka, žena čiji je jedan roman bio knjiga godine u Francuskoj, dobitnica uglednih književnih nagrada i visokih državnih odličja, ukratko krema francuskog društva. Nemojmo odmahivati rukom. Ona ne spada u njihov krug. Razlog je jednostavan: dopustila si je otvoriti oči i tako promatrati svijet oko sebe. Ne želi da je se šopa, hoće biti slobodna i to dopustiti drugima. Ovakav pogled na svijet prenijela je i u ovu knjigu.

A ona je duboko iskrena i nabijena ljubavlju prema istini. Autorica je Domovinski rat u Hrvatskoj prepoznala kao jasan čin agresije i kao rat u srcu Europe, za razliku od uobičajenog korektnog političkog mišljenja koje je trubilo o balkanskim plemenskim svađama. Hrvatska nije još u Europi, kaže spisateljica, ali to ne znači da joj ne pripada.

Duboko je se dojmio Vukovar i sve ono što je kasnije slijedilo u Hrvatskoj i BiH. Prosvjedovala je protiv toga u velikim francuskim novinama, ali su joj malo što objavili. Nije se dala smesti. Kopala je dalje po tom za nju novom svijetu i neprestano se učvršćivala u uvjerenju da ide pravim putem. Postalo joj je jasno tko je napadač, tko žrtva, tko u svijetu stoji na kojoj strani. I ne boji ih se imenovati. Pročitavši u novinama članak Petera Handkea pod naslovom »Tko će me osloboditi moje predrasude« odlučuje napisati knjigu. Odgovara mu na njegove zablude, na njegovo uporno branjenje Miloševića, na njegovo nespominjanje hrvatskih i bošnjačkih žrtava, na puno još toga. Priču razvija dalje i govori o čitavom Domovinskom ratu i zakulisnim svjetskim igrama oko njega. U velikosrpskoj politici prepoznaje istrebljivačku logiku i to joj ne da mira. U njoj se pokreću njezini židovski korijeni. Još je jedan narod ugrožen, nepravedno i silnički, a to središta moći ne žele prepoznati.

Stilom odgovaranja na pitanja koja se postavljaju sama od sebe, spisateljica je ostvarila dojmljivo djelo. Počesto je rečenica na kraju prekinuta i spisateljica odlazi na nešto drugo. Nu, i u tom prekinutom nizu ostaje nešto visjeti u zraku, pa sam to pokušao dočarati i u naslovu ovog teksta.

Razumljivo je da ovu knjigu raznorazni u Hrvatskoj nastoje prešutjeti. Međutim, to nije moguće. Istina izbija na vidjelo, makar i korak po korak.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 15. lipnja 2009., 13.15 – 13.45