Žarko Petan, Veseli diktator, Naklada Pavičić, Zagreb, 2006.

Što ima zajedničko kozačko koplje u I. svj. ratu, nezaposlenost u Hrvatskoj nakon njega, odvod u jednoj špilji? Mnogo toga! Kozačko koplje na ruskoj bojišnici promašilo je srce mladog Josipa Broza za nekoliko centimetara, nezaposlenost ga je uz još neke druge stvari gurnula prema profesionalnim revolucionarima, kroz odvod pećine u Drvaru pobjegao je u bosanske šume i dalje prema Bariju u Italiji. K tomu, u sve su se još umiješali Englezi i nasta »projekt Tito.«

Žarko Petan, glasoviti slovenski komediograf, satiričar i humorist, zarana je okusio kakvim to silama služi »obožavani vođa«. Kao mladića jugoslavenske su ga vojne vlasti strpale u zatvor optuživši ga da je izvrgavao ruglu jugoslavenskog predsjednika i maršala. Uspio je dokazati nevinost nakon godinu i pol dana. Baveći se mišlju napisati diktatorov životopis, ali ne na uobičajeni način, pala mu je na pamet negdašnja optužba: operetni maršal. Žanr je pronađen i pisanje je moglo početi.

Titov lik je dobro psihološki raščlanjen. Petan ga prikazuje kao diktatora iza kojeg se vuku krvavi tragovi, ali on nije mrzovoljan poput većine, već veseo i lukav. Za sebe je ostavio ono u čemu se moglo uživati: žene, bogatstvo, moć. Suradnicima je podijelio obveze: marksizam je prepustio Bakariću, radničku klasu Kardelju, neprijatelje Rankoviću. Od naroda nije ništa uzimao, on je njemu sve sam donosio. Izvana dragovoljno, a u duši... Mislio je Tito i na nju. U mladosti je bio ministrant ter osjećaj religioznoga nikada nije do kraja potisnuo iz svoje ličnosti. Nisu to mogli ni drugi. Petan svjedoči da se pred smrt ispovjedio čak i jedan okorjeli Jakov Blažević. Kad je Tito nakon života, koji nije proveo kao krojač ili konobar kako je na početku priželjkivao, spoznao da dolazi kraj, odlučio je potražiti svećenika. Bio je to Franček Križnik. Najprije ga osiguranje nije htjelo pustiti, ali nakon opetovanog Titova zahtjeva morali su to učiniti. Dugo su razgovarali. Nu, već u ožujku te 1980. svećenik pogiba u nerazjašnjenoj prometnoj nesreći koju je izazvao neki kamion. Diktator je, svjesno ili nesvjesno, sa sobom povukao još jednu žrtvu.

Knjiga jest zabavna, ali nipošto nije neozbiljna. Sve je zasnovano na činjenicama. Petan je ogolio jedan tabu i dao simboličnu zadovoljštinu nebrojenim žrtvama nemilosrdnog diktatora i njegova režima.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogledâ, Međugorje, 28. srpnja 2008., 13.15 – 13.45