Denis Zibar – Gibo, Oluja jednog izvidnika, Nova knjiga Rast, Zagreb, 2005.

U ona vremena kada mnogi nisu htjeli pomoći Hrvatskoj, pomogli su joj njezini sinovi. Bili su to oni koje su ponekada majke pitale zašto baš oni moraju ići prvi, a oni taj upit nikako nisu uspijevali razumjeti. Jedan od takvih je Denis Zibar – Gibo. Borio se čitav Domovinski rat, a većinu je tog vremena proveo kao izvidnik. Ostavio je pečat u profesionalnoj gardijskoj brigadi Gromovi. Ali, ostavio ga je poglavito u Oluji. Željno ju je čekao, kao i mnogi drugi, te krenuo u nju kao iskusan ratnik koji zna na što sve može naići. O svemu tome napisao je ovu dojmljivu knjigu.

Gibo nije pisac i u ovoj knjizi ne treba tražiti književnost. Ona pruža istinite i do boli duboke zabilješke o ljubavi prema svojoj domovini. Kucnuo je čas njezina oslobođenja. Gibini djed i baka već su platili glavom pripadnost svome narodu: zapalili su ih na zauzetom području. Unatoč dubini boli, Gibo ne mrzi protivničku stranu. On samo hoće mir i slobodu. Isto čine i njegovi zapovjednici pa im prije kretanja u borbu u ruke daju kratke upute Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima. Ta mala knjižica razlikuje ih od onih s druge strane koji su nemilosrdno rušili sve pred sobom. Iskušenja u borbi je mnogo. Najveće je svakako ono kada ti pogiba prijatelj s kojim si odrastao, a ti si onaj tko je izdao zapovijed. Izgriza pitanje jesi li bio u pravu. Međutim, život ide dalje i nema mjesta nikakvu predanju.

Knjiga završava neobično, iako za jednog ratnika očekivano. Postrojba se nakon uspješno dovršenog posla u Oluji vraća u vojarnu. Umjesto predaha, najavljen je novi zadatak. Vukovar je još pod tuđom čizmom. Svi potrebni planovi za napad nalaze se na stolu. Žena shvaća poziv domovine, dok dijete slatko spava ne brinući se ni za što. Ratnik je spreman za pokret.

Hrvatsko čitateljstvo žudi još više ovakvih knjiga, kao i govora o njima. Dosta je onih koji u ime nekih viših ciljeva, ustvari za svoje osobne probitke, govore o smušenjacima koji su zreli za zatvor. Da su bili s Gibom, a ne negdje u debeloj hladovini, bolje bi pazili na svoje riječi. Neka je Gibi hvala, a nama neka je užitak u čitanju ove knjige.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogledâ, Međugorje, 28. travnja 2008., 13.15 – 13.45