Mirana Rogić, Odricatelji duha, DHK HB, Mostar, 2011.
Živiš svoj život isprepleten nadanjima, a oni ti stanu na put. Nimalo ugodno. Ne predaješ se i između ostaloga progovoriš pjesmom. A tu su i prve ljubavi, razmišljanje o svijetu oko sebe, promašaji i uspjesi. Dovoljno građe da se stvori zbirka pjesama i hrabro iskorači u javnost.
Mirana Rogić nije pogriješila kad je to učinila. Vrlo je samosvjesna i to je jamac da će opstati na tom grbavom putu. Uz to, čitala je i druge pjesničke uradke, ne samo svoje, ali ih je prožvakala i odlučila svemu dati svoj pečat. Uporna je, traži odgovore koji su počesto daleki. Na tom putu preispituje sve ono što jest, iako se nikada toga ne odriče. Tako u zadnjem stihu pjesme »Četiri stupnja« kaže: - Počinjem željeti zlo – Mogli bismo je krivo shvatiti ako se ne prisjetimo da smo prije toga stiha u zbirci pročitali sljedeće: Mislila sam da i ja znam / Te neke, lažne bogove / Dok ne vidjeh / Onoga pravog koga trebam slijediti (»Grohot misli«)
Čitava je zbirka hrvanje sa silnicama izvan sebe. Sve je razlomljeno, kao što nas i naslovnica upućuje, međutim u toj razmrvljenosti postoji cjelovitost, lik koji polagano treba isklesati. On se ne kleše preko noći i sam kao vuk, nego u suradnji s drugim. Kako onda prići tome drugom, koji može biti jedan ili više njih sliveni u jedan, te hoće li biti baš onakav kakav očekujemo? To su prva i odlučujuća iskustva u hodu naprijed, iskustva koja nas s raskrižja vode u određenom pravcu. Ispisujući stihove natopljene krikom za blizinom i upornošću graditi tu blizinu Mirana Rogić stvara svoj svijet koji je otvoren za dobro, a zatvoren za zlo bez obzira s koje strane dolazilo. Nekada nam se učini kao da joj čitamo dnevnik s rečenicama napisanima nakon nekih dubokih iskustava. Tišina je progovorila svojim glasom i suočila nas sa samima sobom.
Zbirka je podijeljena u 4 ciklusa. Sami njihovi naslovi otkrivaju puteve kojima se pjesnikinja kreće. U »Jadu nesretnika« sve vrvi od hrvanja s uvjetovanostima koje čovjeka znaju okružiti. Predavanja nema. Treba izdržati i to je to. Naizgled ništa posebno, a opet tako teško. Drugi ciklus jednostavna naslova »Duhovnost« ciklus je koji preispituje temeljne stavove pred životom. Pjesnikinja ne navodi općepoznate odgovore i ne ponavlja iste takve stavove, već traži svoje, stvara takvu duhovnost koja joj može pružiti oslonac u životu. Uzalud što je bezbroj puta nešto čula, ako to nije sama poosobila za nju to ništa ne vrijedi. Kad se to zna, onda se lakše može izići na kraj i s osjećajem koji se zove ljubav. Tako je lijep i potreban, a tako ga se lagano može i izgubiti (»Razumijem«). Široka je naravno ta ljubav. Zahvaća ona i obiteljski ugođaj pred Božić, roditelje, prijatelje, ma jednostavno blizinu. I nakon svega stvara se ličnost što pjesnikinja obrađuje u zadnjem ciklusu »Masovnost ličnosti«.
Dvije su još crte u ovim pjesmama kojih bi se htio kratko dotaknuti. Svijet se može razotkriti i preko filozofije. Ona je izraz duha i zato nam može odgovoriti na neka pitanja. Iako se ova crta provlači u svim ciklusima, najizraženija je u prvim pjesmama ciklusa »Duhovnost«. Mirana Rogić se hvata u koštac s mišljenjem koje nameću kao zadano i kuša ostati na nogama. Tu se negdje kreće i druga crta koju je malo teže nazvati nekim imenom. Pjesnikinja čita što i drugi njezini vršnjaci i razmišlja o junacima koji im se nameću, da ne kažem uzorima. Jedan je od takvih očito i Che Guevara koji »proviruje« iz pjesme »Poslužitelj«, iako nigdje nije izričito spomenut. Samo, je li on zaista poželjan buntovnik ili je to bitanga čije su lice drugi oprali i izložili ga? Odgovor nije teško naći, pa neka ovo pitanje ostane neodgovoreno.
Zacijelo nam se nameće misao hoće li ove pjesme izdržati protok vremena? Meni se čini da je najvažnije odgovoriti na to hoće li to izdržati pjesnikinja? Po svemu sudeći hoće, bolje rečeno, ako nastavi započetim putem. Ne treba se praviti pametan pa s visoka dijeliti lekcije. Sama će ona znati što joj je činiti. A potrebno je tu: Božji dar osjećaja za pjesmu, htijenje od naizgled neuglednih stvari graditi ljepotu, prkos ustrajati u svojim namjerama. Pa, uspješan hod!
Miljenko Stojić
Mirana Rogić, Odricatelji duha, Naklada DHK HB, Mostar, 2011., str. 63. – 65.; hrsvijet.net, 2. lipnja 2011.; Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 5. studenoga 2012.