Douglas Rushkoff, Iznuđivanje. Zašto slušamo što nam oni kažu, Naklada Bulaja, Zagreb, 2002.
Vječno je pitanje: što je to sloboda? Ne trebamo sebi umišljati da ćemo na njega uspjeti odgovoriti. Ipak, trebamo se mučiti odgovarati, budući da je odgovor povezan s temeljima našega postojanja.
Iako je u srži Rushkoffove knjige govor o slobodi, on svemu ovome prilazi na drugi način. Baveći se temom novih medija uviđa njihove prednosti i njihove nedostatke. Prema vlastitom priznanju sve više i više prepoznaje njihovu tamniju stranu. Ja bih naprotiv rekao postaje zreliji i shvaća da raznorazne slobode ne znače u isto vrijeme i slobodu. Na žalost njegov misaoni tijek još ne dopire do ovoga zbog njegova shvaćanja da je čovjek samodostatan na ovoj zemlji. Moglo bi mu se reći: Zašto slušaš što ti oni kažu?
Pisac se usredotočio na nekoliko bitnih polja gdje na nas vrebaju različite zamke: velika trgovinska središta, športske priredbe, sredstva društvenog priopćavanja, reklame, novčane prijevare, trgovina preko Interneta. Na stotine je i stotine tehnika koje tamo od nas samouvjerenih i slobodnih stvaraju smušenjake i prikrivene robove. Nekada se i gorko nasmijemo, jer shvatimo da su nas toliko puta uhvatili baš na tu opisanu zamku. S druge strane ponosno uzdignemo glavu kada shvatimo da smo i sami prepoznali određenu tehniku i uklonili joj se s puta. To Rushkoff naziva podizanjem razine filtra. Posljedica je da se nastavlja nesmiljena utrka: kupac je sve otporniji, a prodavači sve vještiji.
Pitanje je koliko je utrka uopće smislena i kako ju je najlakše dovršiti. Pisac nehotice daje odgovor na kraju uvoda: »Kao čovjek koji je primao plaću za smišljanje novih strategija manipulacije, ja vam jamčim: oni – to smo samo mi.« (str. 31.) Bilo bi dobro da je pošao korak dalje i usudio se zaključiti da živimo u potrošačkom vremenu koje nastoji obuzeti naš duh i naše tijelo. No, da je to učinio morao bi napasti svoju tvrdnju da se zadnjih stoljeća oslobodila kreativnost i sloboda volje iskazani kroz renesansu, dorađeni tijekom prosvjetiteljstva i ostvarenim u francuskoj i američkoj revoluciji. Dobro je da je barem shvatio da sve izvan nas ima uspjeha samo toliko koliko sami dopustimo. A to je već put prema pravoj slobodi.
Htjeli to ili ne živjeti nam je u svijetu koji je ovakav kakav jest. Nije ovo uopće žalopojka nad sudbinom toga svijeta. Nikada ne ćemo imati boljeg i trebamo ga prihvatiti. Ali to zacijelo ne znači pognuti glavu pred svim. I ova je knjiga početak jednoga drugačijeg ponašanja. Neslućene tehničke mogućnosti, koje imamo na raspolaganju, namjesto da služe mogu se pretvoriti u sredstvo zarobljavanja, ako se njima pravilno ne služimo. Ovaj govor ne potječe samo od onih koji zagovaraju duhovan život, već i od onih koji bi samo htjeli dostojanstveno proživjeti svoje ovozemaljske dane. To je ona točka gdje ćemo lakše prepoznati što je to pluralizam, kreativnost i slobodna volja s jedne strane, te netolerancija, dogma i represija s druge. (str. 331.). Naivno je to svoditi samo na stavove nekakvih revolucija.
Rushkoffovu knjigu zacijelo je vrijedno pročitati. Ono o čemu govori doživljeno je iz prve ruke, a ne oblikovano na temelju golog znanstvenog razmišljanja. Razotkriva prizemnost raznoraznih suvremenih nazovi vrijednosti i upućuje nas kušati razmišljati svojom glavom. Shvaćamo da su razvikane slobode samo prigoda nečije zarade, a prava sloboda nešto sasvim drugo. Pisac čitatelja i nehotice upućuje u duhovne vode. Razum jednostavno pronalazi svoje prirodno utočište.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 7. ožujka 2005., 21.00 – 21.45