Print Friendly, PDF & Email

Zoran Vukman, Bogoubojstvo Zapada, Vlastita naklada, Trogir, 2016.

Ne treba biti neki posebni stručnjak pa zaključiti da je Zapad trenutno u velikoj krizi. No, treba biti hrabar pa tomu Zapadu u lice reći kojim to putovima ide i što bi mu moglo pomoći. Vukman upravo tako čini.

Ovo djelo zamislio je kao prvo u Trilogiji otkrivenja. Nekome će sve možda zazvučati preuzetno i koketiranje s teorijama urote. Bilo bi to zacijelo pogrješno. Pred nama je intelektualac koji vjeruje u Boga i na takvim temeljima promišlja ovaj svijet. Uskratiti mu to pravo znači poduprijeti totalitarizam, da ipak budemo blagi.

Pošao je u svojim razmišljanjima od Friedricha Nietschea i njegova Übermenscha te nas doveo do transvestita. To je taj put koji je čovjek prevalio u ovo suvremeno vrijeme. A putovođa mu nije bio samo spomenuti iščašeni filozof, nego i plejada onih koji su slijedili toga lučonošu tamnog svjetla. Naravno, ništa se nije dogodilo slučajno, određeni su skrivili pojavu toga »nadčovjeka«, ali nije naglasak na povijesti takve misli nego na čovjekovoj suvremenoj izgubljenosti. Vukman bi je htio izliječiti pa se hvata u koštac s njom i bespoštedno hrve.

Zapad je odlučio razrušiti svoje temelje i na njihovom mjestu sagraditi nove. U njihovoj srži, pak, bila bi gay ideologija zbog toga što nas ne vodi nikamo, urušava nas u našoj dubini. Vidjeli smo to i na primjeru nedavnih tzv. povorki ponosa diljem države Hrvatske. Priključili su se i veleposlanici 15-ak zapadnih zemalja, onih koji više ne prisežu na Boga već na tzv. ljudska prava koja tumače po svojoj volji. U isto vrijeme tih veleposlanika nigdje nije bilo dok je gorila Hrvatska. I sad bi nas učili životu. Ići će to malo teško. Hrvatski puk ne prihvaća smrt Boga, kako je navijesti Nietsche, on prihvaća život Boga koji dolazi po Kraljici Mira. Na taj način izravno ruši sotonokraciju prema kojoj ide današnja uljudba, kako obrazlaže Vukman, pa ga zbog svega toga ovako i napadaju. Novi čovjek za hrvatski narod nije čovjek bez Boga, nego čovjek duboko uronjen u njegovu nazočnost. Nešto slično Mađarima, Poljacima, pa i Česima, Slovacima... To su oni narodi koji su nekada tvorili Srednju Europu. Danas je to inicijativa ABC, kako kažu Poljaci, ili Adriatic, Baltik i Crno more. Očito sve je povezano, zar ne?

Nije samo Vukman onaj koji tumači suvremena društvena kretanja. On sam naveo je jednoga takvoga, Alberta Camusa. Bio je ljevičar, ali je šokirao svoje kad je objavio knjigu Pobunjeni čovjek. Kako i ne bi. Protagoniste opjevane Francuske revolucije proglasio je ništa manje nego kraljoubojicama. Pojasnio je da se u tomu zapravo krije paradigma bogoubojstva. Imao je pravo. Francuska revolucija dinamit je u temeljima zgrade Zapada. Proizvela je velika suvremena zla: komunizam, nacionalsocijalizam i fašizam. Danas se na njihovim ruševinama uzdiže liberalizam, tako dobroćudan u svom nazivu, a tako zao u svojim namjerama i postupcima. Ima taj liberalizam, nihilizam, materijalizam i svoje hramove. To su shoping centri. Privlačne su vanjštine i unutrašnjosti, čovjeka jednostavno mame da zađe u njih i da tu ostane čitav dan klanjajući se suvremenom božanstvu: potrošnji. No, postojanje im je relativno. Već sutra mogu nestati zbog sličnog shoping centra sagrađenog u blizini ili nečega sličnoga. Ali to nije važno, važno je da cirkus ide dalje.

Nas ovamo zacijelo toliko ne zanima ovaj potrošački vid plodova Francuske revolucije, koliko nas zanima stresti sa sebe otrovnu prašinu jugokomunizma. Gacamo još u njegovu blatu, oni jučerašnji i dalje nas gnjave i progone, samo sada na neke druge načine. A mi još oplakujemo svoje mrtve koje nismo ni pokopali. Prisjetimo se da je jugokomunizam ovdje na Širokom Brijegu ostavio 303 što manja što veća stratišta i grobišta. Još ih je oko 160 neotvorenih. Napravili su to samo za nekoliko dana koliko im je trebalo da pregaze ovo područje i okome se na Mostar. Zločin je to koji vapije u nebo. Što nam govore te žrtve? Da ih trebamo zaboraviti i okrenuti se budućnosti, kako kažu nasljedovatelji počinitelja, ili da trebamo upregnuti sve svoje snage kako bismo doznali pravu istinu i tek tada stavili točku na sve?

Neka nam na ova postavljena pitanja odgovori tzv. slučaj Buttiglione. Negdje tamo prije 12 godina talijanski demokršćanin Rocco Buttiglione, ministar u Berlusconijevoj Vladi, bio je kandidat za povjerenika Europske komisije za pravosuđe. No, jednostavno su ga otjerali. Problem je nastao kada je jasno rekao što misli o homoseksualizmu i braku. Znao je što mu se može dogoditi, ali nije zanijekao svoju katoličku vjeru i svoja uvjerenja. A oni su itekako zanijekali svoju »vjeru« u ta njihova ljudska prava, demokraciju, napredak...

Dotiče se Vukman i događaja iz još bliže naše prošlosti. Spomenimo samo Ruse i Ukrajinu. Možemo misliti što god hoćemo o trenutnim geopolitičkim igrama, ali je činjenica da Rusi danas štite kršćane, a Zapad ih nesmiljeno iskorjenjuje koketirajući s Isilom i ne stajući nikada u njihovu zaštitu. Naravno da će to taj isti Zapad skupo stajati, ako se ne opameti. Milijuni raseljenih, zbog ovog ili onog razloga, čekaju spremni zagospodariti njime. Noga im je već u zraku.

S ovim se zacijelo ne slaže tzv. kršćanska feministička svećenica, ma što god to značilo, koja ovih dana izjavi da Bog mrzi homofobiju. Pa onda zbog toga nekome pokaza srednji prst objavivši sve uredno na Instagramu. Službenim zaštitnicima ljudskih prava ovo je tako »cool«, drugima pojava besprizornosti u naše vrijeme, kao što su to bili boljševici u ono vrijeme kada je Gospa nastojala prosvijetliti barem kršćane ukazujući se u Fatimi. Njezino mjesto danas na sve moguće načine pokušavaju preuzeti čelnici vodećih europskih država. Stalno nas nešto podučavaju i govore kako djeluju za naše dobro. Međutim, barem je zanimljivo primijetiti kako su mahom osobe bez djece i potomstva. Spadaju tu premijeri ili predsjednici Njemačke, Italije, Velike Britanije, Švedske i Nizozemske, a odnedavno i Francuske. Ovaj posljednji potpadao bi pod pravosuđe da je ono kako treba. Njegova današnja žena, što li mu je, zavela ga je kad je imao 15 godina. To spada u pedofiliju, ali u ovom slučaju to je opet tako cool. I dalje dvostruka mjerila na djelu, što je inače zaštitni znak današnjeg ponašanja sažetog u pojam »političke korektnosti«. Ali, vratimo se još kratko izvornom Vukmanu.

Zadnje razmatranje, nazovimo ga tako, u ovom djelu nazvano je Zapad: promjena paradigme. Završna rečenica u njemu izgleda ovako: »Povijest je pokazala da oni koji su pokušavali ubiti Boga, na kraju su uvijek ubijali čovjeka.« Ima pravo. Bogoubojstvo je zapadni fenomen koji je našu uljudbu poveo prema provaliji. Zahvatila ju je metafizička praznina, a s tim se ne može u budućnost. Jednostavno se nestaje, a neki drugi pojedinci i narodi zauzimaju naše mjesto.

Nadajmo se da će za ovim djelom posegnuti ne samo naši intelektualci nego i prosječni korisnici medija i knjiga. Ideje su jasno izložene i ne možemo reći da nismo razumjeli. Sve je zaista u našim rukama, a Bog će nam pomoći samo ako htjednemo.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 8. ožujka 2017.; hrsvijet.net, 8. ožujka 2017.; Predstavljanje, Široki Brijeg, 21. lipnja 2017.; Osvit, XXIII., 91-92, Mostar, 2017., str. 152. – 155.

Osobno