ZAMISLIMO SE

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Ta vremena, K. Krešimir, Zagreb, 1995.

Piše: Žarko Milenić

Knjiga Miljenka Stojića (Dragićina, 1960, Bosna i Hercegovina) zbirka je eseja što ih je ovaj autor objavljivao u posljednje tri godine u više listova i časopisa. Stojić je prethodno objavio dvije zbirke pjesama, a bavi se prevođenjem.

U predgovoru ovoj knjizi, posvećenoj »svima onima što se u ova teška vremena časno boriše za domovinu« Stojić ističe kako mu se za »opisivanje svoga vremena« (…) najprikladnijim učinio naizgled jednostavni jezik. Pri tome pravilno zaključuje da se istina »krije u jednostavnosti«. Tako se svećenik Miljenko Stojić (živi i radi u župi Međugorje) svojim čitateljima obraća kao s propovjedaonice razumljivim i jednostavnim jezikom. Ova knjiga nije obimom velika (sedamdesetak stranica) ali zato mnogo daje, ona je izvor mudrosti. Jedan od recenzenata dr. Dubravko Jelčić izvrsno uočava kako je Stojić znao »svoje refleksije izraziti u zgusnutoj formi, napetim rečenicama i dojmljivim izrazom.«

Opširnije...

KAD DRAGOVOLJCI STUPAJU

Print Friendly, PDF & Email

Novine ovih dana rekoše da mu je bilo samo šesnaest godina kada je otišao u rat, ovaj naš domovinski. Nije čekao da mu netko pošalje poziv, otišao je sam ne mogavši gledati kako mu napadaju domovinu. Vratio se iz njega sa svim onim što je doživio i pokušao se uklopiti u svakodnevni život u kojemu je nailazio i na one koji su pobjegli onda kada je trebalo zajednički patiti za zajedničku slobodu. U međuvremenu neodgovorni pojedinci, da ne kažem nešto drugo, počeli su sustavno napadati domovinske ratnike, naročito dragovoljce. Zbog nesporazuma sa službenikom pošte baca bombe i ubija i sebe i druge. Još je jedan dragovoljac otišao Bogu polagati račune.

Opširnije...

DUHOVNA SLOBODA

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Paljenje svijeće, ICMM, Međugorje, 1998.

Piše: Stanko Bašić

»Novi zamah vjere ili potvrde prijašnjeg stanja nije doći u Međugorje i kraj drvenog križa upaliti svijeću. To tek ima smisla ako će ovaj postupak slijediti i naša promjena ponašanja. Boga se ne može ničim potkupiti. On je potpuno pravedan. Zbog toga nam ne dopušta negdje se sakriti, tako jednostavno skinuti odgovornost sa sebe. Želi nas imati za prijatelje i suradnike. Podrazumijeva se da treba zaslužiti doći na taj položaj. Put nije težak: potrebno je samo upaliti svijeću u svome srcu. Svojim sagorijevanjem osvjetljavat će naš put i put drugih ljudi oko nas.«

Opširnije...

TA VREMENA, PO DRUGI PUT

Print Friendly, PDF & Email

Devedesete godine prošloga stoljeća bile su sudbonosne za hrvatski narod. Zamisao jugoslavenstva pokazala je svu svoju promašenost i nakaznost. Obrušila se na hrvatski narod poput orla na svoju žrtvu. Mnogi su nijemo promatrali taj prizor nastojeći iz njega izvući svoju osobnu korist. Nadali su se da će sve ići brzo i glatko, kao kad iskusni krvnik dobro obavlja svoj posao. No, hrvatski je narod znao čuti zov slobode i prkosno mu se odazvao. Glavni krvnik se zbunio i konačno morao ustuknuti. Razmišljajući o tim vremenima nazvao sam ih »Ta vremena«. Sanjao sam da više nikada ne će doći, da je borba za slobodu hrvatskog naroda konačno privedena kraju. U dubini duše, ipak, sam znao da još sve nije gotovo. Osjećao sam da »pravi« igrači tek trebaju ući u igru. I ušli su, odmoreni i željni pobjede. Svojim ulaskom obilježavaju početne godine novoga stoljeća i novoga tisućljeća. Samo, sada je igra postala ljepša za oko, a pogibeljnija za konačni ishod. Sve se obavlja u rukavicama, uz smiješak i dobro piće. Revni pomagači su opet tu. No, i oni su sada uljudniji i dotjeraniji. Osjećaju da ne smiju propustiti ovaj trenutak i priliku za dobru zaradu. Miris Tih vremena tako se grko osjeća u zraku. Po drugi put.

Opširnije...

Osobno