Print Friendly, PDF & Email

Radimlja, 23. svibnja 2010. (vjecnispomen-memento.bloger.hr) – Jučer, u subotu, 22. svibnja na Radimlji je slavljena sv. misa za sve tu poubijane hrvatske vojnike, civile, svećenike i redovnike tijekom i poslije Drugog svjetskog rata. Radimlja je naš mali ili hercegovački Bleiburg. Jedan krak križnog puta kojim su gonjeni naši preci, nakon što su prošli farsu suđenja u »Dogani« ili »Gruntovnici«, završava ovdje na Radimlji. Mnogi su smaknuti bez ikakva suda i suđenja. Krivnja im se nije niti pokušala dokazati, a kamoli da im se omogući obrana.

Povjesničari danas spominju brojku od 10.000 ubijenih Hrvata na Radimlji i okolnim jamama i klancima. Svi su imali samo jednu krivnju: bili su Hrvati, ljubili su narod i dom svoj. Njihovi krvnici, zaodjenuti šinjelom antifašizma, i danas bezuspješno peru krvave rukave veličajući propale ideale i njihove začetnike, zločince »maršale«.

Prije početka sv. mise č. s. Alojzija je pred okupljenim mnoštvom molila krunicu, a nakon toga su predstavnici gradova, političkih stranaka, hrvatske vojske i niza udruga položili vijence kod spomen obilježja. Dva župna zbora: »Emaus« i »Vidoštačka Kraljica« prigodnom svirkom i pjesmom uveličali su svečanost.

Sveto misno slavlje predvodio je fra Miljenko Stojić, župnik iz župe Čitluk, uz koncelebraciju osmorice svećenika, i to: don Rajka Markovića, župnika iz Stoca, don Ivana Štironje, biskupijskog pastoralnog vikara, don Ante Luburića, biskupijskog kancelara, don Ive Pavlovića, župnika iz Domanovića, don Damjana Raguža, župnika s Rotimlje, don Vinka Raguža, župnika iz Aladinića, don Rade Zovko, bolničkog dušobrižnika i fra Miljenka Stojića, vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65. subraće«.

U nadahnutoj propovijedi fra Miljenko je između ostalog slikovito ukazao na nekoliko problema koji kao da su ukorijenjeni u našem društvu. Tako je povukao jasnu granicu koju danas, namjerno ili ne, prelazimo u svakodnevnom životu spominjući se mučki ubijenih Hrvata nazivajući ih pri tom »stradalima«. Oni nisu stradali, oni su pobijeni. Druga još više pogibeljnija stvar je nejedinstvo u političkom vodstvu i rascjepkanost na mnogobrojne političke stranke koje često zanemaruju svoje temeljne smjerove, prihvaćaju razne zakulisne trgovine i postoje same radi sebe i osobnih probitaka, što nikako nije dobro.

Nakon sv. mise don Rajko je zahvalio svim nazočnim svećenicima i vjernicima koji su sudjelovali u ovom misnom slavlju uz poruku da se, ako Bog da, ponovno sastanemo iduće godine na istom mjestu.

Osobno