Mijo Arapović, S onu stranu vremena, Vlastita naklada, Medulin, 2022.
Htjeli mi to ili ne godine nam idu te samo možemo biti sretni i zadovoljni ako ih imamo dosta na svojim plećima. Istina, o zdravstvenoj strani ne ćemo ništa govoriti. No, i ona će biti u redu, ako je ona naša duhovna strana kako treba.
Marko Matić, Sučeljavanje i rastajanje, Dan, Zagreb, 2021.
Pred nama je zbilja takva kakva jest. Ali, kako je očitati, jer od toga ovisi kakvom ćemo je zapravo držati.
Marko Matić izabire stil otvorene borbe, i to bez rukavica. Mjerilo mu je pritom je li netko domoljuban i koliko, sve ostalo je nebitno. Zbog toga i jest stavio sljedeći moto koji se kao crvena nit provlači čitavim djelom: »Sučeliti nam je se sa sobom i rastati od lažnih uzora, nejakih ideala i od idola, ako želimo opstati i časno trajati.« Sve jasno, pa i ovaj knjigozor pleše na tu glazbu.
Hrvoje Barbir Barba, Pjesme najmanjeg pjesnika na svijetu, Naklada semafora poezijascrtom, Zagreb, 2021.
Počnimo s fotografijom iz životopisa na kraju knjige gdje se u zadnjoj rečenici kaže da dotični, Hrvoje Barbir Barba, voli sve što vole mladi, samo ga ponekad zabole leđa. I to nam naznačuje da i nije tako mlad, tijelom, a duhom je onako kako o njemu govore njegove pjesme. Gledajući ga oslonjenog na zid, s cigaretom u ustima, u jeansu, s naočalima i prilično »bosom« glavom, počnimo tražiti što mu to pjesme otkrivaju.
Zdenka Čorkalo, Moja Njemačka, Matica hrvatska, Split, 2023.
Bilo je to sjajno vrijeme. Svi smo se razumjeli, nismo se mrzili, išli smo na more, imali smo posao. Bla, bla, bla.
Ovako nekako mogli bismo parafrazirati razmišljanja nepopravljivih jugoša, još i danas tu među nama. Kao odgovor ne ćemo spominjati tisuću stvari, pa i Domovinski rat, uzet ćemo samo u ruke knjigu pred nama i čitati.
Na prvi pogled ovo su sjećanja na jedan mali isječak nečija života. Mogli bismo pomisliti: ništa posebno. Rad preko ljeta u Njemačkoj, upis na fakultet i to je to. No, stvarnost je puno drukčija i krvavija.