TAMO U DNU SRCA

Print Friendly, PDF & Email

Malkica Dugeč, Krik iz magle, Tkanica, Zagreb, 2020.

Što znači imati domovinu? Je li to tzv. uspjeh u životu ili nadvremenska protega koja nas se uvijek tiče, bez obzira što radili i što bili?

Malkica Dugeč dugi niz godina gazi tuđinskim pločnicima. Još tamo od sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Bilo je to vrijeme kada se pojavio tračak hrvatske slobode, koji je ubrzo brutalno ugušen jugokomunističkom čizmom. Zbog toga su mnogi morali preko granice ako su željeli sačuvati svoju glavu i slobodu. Dogodilo se to i Malkici zajedno s njezinim mužem Božom. Ali svoju domovinu, svoju Hrvatsku, nije zaboravila. Neprestano je nosi u svome srcu da se uzajamno griju i krijepe nadom.

Trenutni događaji oko nas su takvi kakvi jesu. U svojim poznim godinama u tuđini Malkica Dugeč ih osjeća kao maglu koja se spustila, ali koja nema zadnju riječ. Treba nam kriknuti, uzdići svoj glas i biti ono što jesmo. Bog nas je stvorio, darovao nam prelijepu zemlju, a na nama je radovati joj se i čuvati je. Izgradit će nas to u prave ljude i prave domoljube.

Opširnije...

CIJEĐENJE NARANČE

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Kordić, Croatia rediviva, terra incognita, Naklada Vlado Vladić – Vlastita naklada, Zagreb, 2020.

Na samom početku 18. st., 1700., Pavao Ritter Vitezović tiska djelo Croatia rediviva (Oživljena Hrvatska). Mnogo godina kasnije, ili 2020., Zdravko Kordić tiska djelo Croatia rediviva, terra incognita (Oživljena Hrvatska, neistražena zemlja), ali ne u vlastitoj tiskari kao Vitezović nego u vlastitoj nakladi. Vrijeme između kao da je bilo zamrznuto. Slične su društvene poteškoće, slične potrebe koje domoljuba tjeraju da ih ispuni.

Opširnije...

PROLAZNOST PRED ZRCALOM

Print Friendly, PDF & Email

Vinko Grubišić, Tupi lupanj smrti, DHK, Zagreb, 2019.

U životu je moguće puno toga doživjeti i puno toga postići. Iskusio je to Vinko Grubišić u domovinskim i inozemnim danima. Ipak, kada se pogledaš u zrcalo vidiš zapravo prolaznost, ne samo zbog toga što godine čine na tvome licu. Upravljeni smo nekamo drugamo i svoj put prevaljujemo korak po korak. A na njemu nas mogu vrebati raznorazne opasnosti.

Promotrimo iz zbirke pjesmu Dječak koji je spasio jednu kornjaču. Dotični dotrčava k oceanu noseći u ruci tek na svijet zinulu kornjaču. Ona ima pouzdanja u dječakov rašireni dlan, ali je iznenađena ogromnim svijetom koji se rastvara pred njom. Komešaju se zlokobne ptice dok u pijesku vješto traže slična stvorenja. Pisac samo što nije uskliknuo da je takav život. Imao bi pravo. Svi smo mi zapravo te male kornjače na ovom svijetu. Dođemo jednoga dana, nečiji nas dlan grije jedno vrijeme, nakon toga sami plivamo okruženi raznim opasnostima kojih još nismo svjesni. Samo za razliku od kornjače, nas će jednoga dana dočekati dlan onoga tko nas je poslao u ovaj svijet.

Opširnije...

SVE SE DA RIJEŠITI KAD...

Print Friendly, PDF & Email

Anita Martinac, Kako je Pjev naučio raditi, Alfa, Zagreb, 2019.

U ovo suvremeno vrijeme dok liberalizam pritišće čitav svijet, teško je pisati bajke. Očekuje se da budu nasilne, s nekim izmišljenim bićima, u posljednje vrijeme s nastranim spolnim sklonostima ili barem sa spolovima drukčije nazvanima. Ali Anita Martinac svjesno ne slijedi tu matricu. Ona se priklanja klasičnoj bajci, onoj koju rado čita i dijete u svima nama.

U ovoj koja je pred nama naizgled je sve jasno. Dobro će pobijediti zlo i to je to. No, nije tako sve jednostavno. Zla ovdje nekako kao da nema, samo ima dobra koje se zapliće u svakodnevno nerazumijevanje. A tu je onda opasnost da sve ode u krivom smjeru. Hoće li otići?

U jednoj maloj kraljevini živio kralj Smisao. Vladao je pravedno i od svakoga očekivao da svojim životom pridonese blagostanju kraljevstva. Sinovi su mu se zvali Polet, Pripet i Pjev. Kraljica Sreća ih je odgajala za uloge koje se očekuju od njih. Išlo im je to od ruke, osim Pjevu. Uobičajeni posao bio mu je tako tuđ. On je više volio smišljati stihove i pjevati pjesme. Bila je to prva stuba prema nesporazumu na kraljevskom dvoru.

Opširnije...

Osobno