Zdravko Tomac, Ponoćne misli, Detecta, Zagreb, 2005.

Mnogi su ljudi sudjelovali u ponovnoj izgradnji hrvatske države. Još prije Franje Tuđmana dalekovidni su govorili o potrebi pomirbe u hrvatskom narodu. On ju je proveo u djelo. Jedan od onih koji su mu se priključili jest Zdravko Tomac, političar i član SKJ. Danas vidimo da njegovo priključivanje nije bilo iz karijerističkih pobuda. Ostao je vjeran politici pomirbe i izgradnje hrvatske države.

U ovoj knjizi Tomac nam otkriva zbog čega je spreman žrtvovati slast i vlast. Zanimaju ga ne samo vanjske, prolazne stvari, već i one dublje, duhovne. Spoznao je da izvan ovog pojavnog svijeta postoji nešto pa ma kako mi to zvali. Zbog toga na ovu njegovu knjigu ne će blagonaklono gledati zagriženi, bojovni bezbošci. No, to ne će biti slučaj ni sa zagriženim, bojovnim vjernicima. Tomac se izražava previše negdje »između« da bi oni to primili s odobravanjem. A ustvari radi se samo o tome da se Tomac, korak po korak, uspinje prema vrhuncu za koji još nema točno ime. Oni otvorena srca, spremni u svakom trenutku pružiti svoju ruku čovjeku koji traži sa zanimanjem će pročitati ono što je Tomac napisao.

Dovršivši čitanje ove Tomčeve knjige nametnula mi se misao da je njezin naslov mogao biti drukčiji, odnosno puno bolji. On jest ove misli zapisivao oko pola noći, ali njihov takav naziv ne budi u nama one misli koje predstavlja sami sadržaj.

A od čega se to zapravo knjiga sastoji? Počinje prologom pod naslovom »Je li Bog stvorio čovjeka ili je čovjek stvorio Boga«. Pogađamo, on se priklanja onome prvome stavu. Nakon prologa dolazi prvi dio »Odrazi ljudskih duša u čarobnom zrcalu«. Tomac u njemu govori o religiji, ateizmu, misticizmu, smrti, ljubavi, istini, slobodi. Drugi dio ima naslov »Ravnajte se prema istini u sebi kao prema jedinoj svjetiljci«. Spominju se dobro i zlo, sreća i nesreća, smisao i besmisao života. »Tumačenje politike«, naslov je trećeg dijela. Tu je govor o ćudoređu i politici, zločinu i zločincima, ćudorednim i nećudorednim političarima. Četvrti je dio zagledan u budućnost: »Kakvo će biti XXI. stoljeće«. Tomac tu, dakle, razmišlja o budućnosti čovjeka i čovječanstva. Epilog sve jasno kaže: »Društvo protiv Boga uvijek postaje društvo protiv čovjeka«.

Pisac je u ovoj knjizi svjestan opasnosti kamo kao društvo i kao čovječanstvo u cjelini klizimo. Izražava skepsu prema globalizaciji i pretvaranju čovjeka u jednoprotežno biće, odnosno u djelić velikog stroja. On je za to da se sačuvaju sve raznolikosti i da kao ljudi postanemo odgovorni prema sebi i drugima. Zbog toga i govori o politici, iako ova knjiga nema nikakvih namjera dijeliti neke političke savjete. Potrebno je, kaže on, zaviriti u skriveno i nevidljivo, mistično i duhovno, u snove i maštanja... da bismo spoznali budućnost čovjeka i čovječanstva.

Rekli smo već nešto o tome što nam Tomac poručuje kao pojedincima. Poslušajmo sada, i time zaključimo, što nam poručuje kao društvu. »Hrvatskoj je potrebna detitoizacija, a ne detuđmanizacija. ... Potrebna je kritika ideje komunizma, a ne samo deformacija u ostvarivanju te, navodno, dobre ideje.« (str. 279.) »Hrvati će opstati ako ne odustanu od svoga domoljublja, svoje kulture, tradicije i svoga identiteta, ako ostanu emocionalno vezani za svoju obitelj, kraj, vjeru i domovinu.« (str. 349.)

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 8. siječnja 2007., 21.00 – 21.45