Predrag Matić Fred, Ništa lažno, Vlastita naklada, Zagreb, 2005.
Pročitah u dnevnim novinama prosudbu o novoj knjizi jednog tzv. suvremenog hrvatskog književnika. Radnja: vrijeme neposredno pred II. svj. rat. Ocjena knjige je izbjegnuta, ali se jasno kaže da ne pokušava pružiti bilo kakvu nadu, a ja dodajem da je opora i vulgarna. Predrag Matić Fred napisao je, pak, knjigu koja ga ne svrstava u književnike već u publiciste, pruža nadu, nije vulgarna iako donosi nešto vulgarnosti, izvrsna je i to neuvijeno kažem. S prvom se slaže samo u tome što je opora. Još moram nadodati da je uvelike nadvisuje ne samo u broju tiskanih primjeraka, nego u svome stavu prema životu. Pisac je prošao kroz ono što opisuje i ne »političari«, kuša samo sagledati istinu u nedavnoj prošlosti koja tako utječe na našu sadašnjost.
Vukovar je neizmjerno puno značio u Domovinskom ratu. Zaustavio je neprijatelja toliko dugo koliko je Hrvatskoj bilo potrebno uzeti daha i oduprijeti se. Matić sudjeluje u junačkom vukovarskom otporu. Vraćajući se s godišnjeg odmora svjesno ulijeće izravno u borbe. Uvijek je tamo gdje je najgušće, ne izvlači se, ne igra se junaka iz filmova, čovjek je iz svakidašnjeg života koji prkosno brani svoj dom. Na kraju zajedno s drugima biva zarobljen i odveden u logor. Prošao je Stajićevo, Niš, Mitrovicu. Logor jedan gori od drugog. Hrvatska ih je po oslobođenju prihvatila s cvijećem i sa zahvalnošću. Međutim, san o pravednoj i obranjenoj državi nije se prelio u sadašnjost. Ona je potekla nekim svojim grkim tokovima.
Matićev stil je britak i jasan. Ne trudi se opčarati nas igrom riječi, slikama, zahvatima u psihologiju junaka i sličnim rekvizitarijem. Njemu je više stalo do toga da pronađe istinu i da nam je otkrije. Ne štedi ni samog sebe, a kamo li da bi štedio drugoga. No, uvijek to čini s dostojanstvom, bez želje da nekog povrijedi, bez mržnje unatoč svemu zlu oko sebe. Ne boji se uprijeti prstom ni u proglašene »istine«. Stava je da vukovarska epopeja nije završila 18. već 20. studenoga. Tek tada u jutarnjim satima potpuno je skršen otpor vukovarskih branitelja. Zbog čega onda onaj prvi nadnevak? Matić odgovara da je to zbog toga da bi oni koji su otišli prije stvarnog pada mogli reći da su u Vukovaru ostali do kraja. Nabraja neke od njih i žali ih zbog te ljudske bijede.
Da nam javna glasila nisu ovakva kakva trenutno jesu, Matićeva bi knjiga bila proglašena velikom, nalazili bismo je pri vrhu ljestvice čitanosti, o njoj bi se govorilo, njezine bi se istine razmatrale. Ovako, do nje se dolazi slučajno, ali to opet ne znači da je puk ne čita. U prilog tome može posvjedočiti i to da ove svoje riječi, naime, pišem na temelju njezina trećeg izdanja. Na početku je uredno navedeno kada su pojedina izdanja izlazila i u kolikom broju primjeraka. Današnje razvikane knjige, kao i ona s početka, ne mogu se baš pohvaliti ovolikoj čitanosti. Iako je i sama dobar predložak za izvrstan film, to je i ovim događanjima oko sebe. Javna glasila idu jednim putom, a hrvatski puk nekim drugim. Tko će pobijediti? Odgovorio bih da će to biti oni koji znaju što je zapravo Vukovar.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 13. studenoga 2006., 21.00 – 21.45