Ayaan Hirsi Ali, Nevjernica, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007.
Knjiga s nešto više od 400 stranica krije život žene koja se odlučila pobuniti. Rodila se u Somaliji u tradicionalnoj muslimanskoj obitelji. Život je tekao ustaljenim tijekom. Učili su je pokornosti klanu i muškarcima, pokornosti Alahu, spolno je osakatili, pripremali za dogovorenu udaju. Otac je bio socijalist pa su ipak neke namisli tuđe tradicionalnom muslimanskom društvu prodrle u njezinu obitelj i život. Tome je pripomogla i majka koja nije mogla podnijeti prisilnu udaju pa se na jedvite jade rastala i preudala. Naravno da joj društvo to nije zaboravilo. A novi muž je često bio izočan, jer je po Africi širio marksističke namisli. Na kraju je napušta i uzima si drugu. U maloj Ayaan polako raste bunt, a da ona toga nije ni svjesna.
U čitavoj knjizi najnepogođeniji je naslov. Čitatelja neprestano dovodi u zabludu. Nisu Ayaan dvojbe u Boga odvele na drukčiji put od uobičajenoga puta muslimanske žene, već je to bilo razmišljanje o osobnom dostojanstvu i slobodi. Vjera i nevjera došla je tek posredno. Odbacujući razmišljanje muslimanskog društva, Ayaan je odbacila i Boga za kojeg to društvo neprestano tvrdi da je u njegovom temelju. Priklonila se tzv. zapadnjačkom načinu razmišljanja kojim se počela nadahnjivati još u srednjoj školi čitajući najobičniju lektiru zapadnih srednjoškolaca do koje je mogla skrivećki doći. Čudila se tom razmišljanju, ali je nastavila čitati i zanimati se za taj svijet. Nije ovdje mjesto razglabati koliko je uspjela shvatiti to društvo i što je ono uistinu. Recimo samo to da prosvjetiteljstvo drži nečim oslobađajućim za Zapad i da priželjkuje nešto slično u muslimanskim zemljama.
Našavši se jednoga dana u Frankfurtu čekajući vizu za Kanadu gdje se trebala skrasiti u dogovorenom braku, odlučuje uzeti život u svoje ruke. Bježi u Nizozemsku kidajući sve veze sa svojom obitelji. Naravno, nastaje potjera, a ona se uporno skriva. Ipak, uspijevaju je pronaći. Pristaje na klanovsko suđenje. Ne iskorištava pruženu ruku i obitelj je se odriče. Naizgled je potpuno slobodna, ali se boji ubojstva jer je otpadnica od svoje vjere i klana. Dobro se sjeća naučavanja muslimanske braće potpomognutima novcem od nafte bogatih Saudijaca. Nekada je i sama slijedila slična naučavanja. Uspijeva dobiti boravak u Nizozemskoj i posvećuje se radu s izbjeglicama. Često je to i sama bila zbog raznoraznih građanskih ratova. Igrom slučaja ulazi čak i u nizozemski parlament. Govori o suvremenom muslimanskom društvu, položaju žena u njemu. Prijete joj, ali se ona na to ne obazire. Vlada joj dodjeljuje policijsku zaštitu. A onda se događa zločin. S nizozemskim redateljem Theom van Goghom snima kratki, ali eksplozivni film, Pokornost, prvi dio. U njemu između ostaloga izjavljuje da je Kuran djelo čovjeka, a ne Boga. Također kaže da »Modernizacija islama i njegova prilagodba suvremenim idealima zahtijeva dijalog s Bogom, pa čak i neslaganje s Božjim pravilima; ali onako kako je islam osmišljen, svako neslaganje s Bogom drznički je čin jer pretpostavlja ravnopravnost s Njime.« (str. 377.) Redatelja muslimanski emigrant ubija nasred ulice, hicima iz pištolja. Na kraju mu na prsa nožem pribija pismo za Ayaan. Taj događaj odjeknuo je svijetom. Danas Ayaan Hirsi Ali živi u Americi, jer su joj bili uskratili nizozemsko državljanstvo. Njezina borba ide dalje.
Ovu knjigu zacijelo treba pročitati. Ne mislim pritom na to da kažemo: eto, takvi su ti muslimani. Mislim na to da treba prepoznati krik ugnjetenog čovjeka kraj sebe. A on jednako dolazi iz muslimanskog, kršćanskog, židovskog, zapadnjačkog... svijeta. Samo su oblici različiti i ništa više.
Miljenko Stojić
Naša ognjišta, XXXVIII, 1-2, Tomislavgrad, siječanj-veljača, 2009., str. 23.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogledâ, Međugorje, 6. travnja 2009., 13.15 – 13.45