Sve ovo i još mnogo toga Jure Vujić nije mogao otrpiti pa je napisao ovu knjigu. A započeo ju je, po osobnom priznanju, sasvim slučajno. Spuštao se s Gornjeg grada Zagreba prema onom donjem. Divio se ulicama, zgradama, povijesti. A onda mu je pred očima bljesnula zlokobna pločica Trga maršala Tita. Sjeo je da dođe k sebi, jer već je bio zaboravio na ovu rugobu, te odlučio obići četverokut ovog trga i simbolično stati na svaki njegov kut razmišljajući o lažima idola i mitova titoizma koji nikako da ispari iz nekih hrvatskih glava.
Knjiga je pisana na znanstvenoj i politološkoj razini. Donosi bitne činjenice o titoističkoj totalitarnoj vladavini i tako mlađim naraštajima kazuje kakvo je bilo to vrijeme, da bi oboružani tom spoznajom, zajedno sa svima drugima lakše razumili neka trenutna kretanja u hrvatskom društvu, potaknuta milom ili silom. Lako će je razumiti i prosječno obrazovan čitatelj, što joj daje bolji i širi prijem.
Na prvom kutu trga, ili u aktu prvom kako to naziva Vujić, razmišlja se što je to zapravo titoizam, tko je Tito, kakvi su državno-pravni i politički temelji njegove Jugoslavije. U drugom aktu govor je o titoističkom federaliziranom totalitarizmu, kao i o kulturnom algoritmu titoizma. Akt treći razglaba starijima dobro poznate zablude: samoupravni socijalizam; nesvrstani. Posljednji, četvrti akt, razmatranje je o diktatorskom Titovom položaju, obmanama liberalizacije, kao i o staljinizaciji titoističke Jugoslavije. A onda dolazi epilog. Navest ću naslove koji sve govore: Bleiburški genocid 1945.; Titoističko genocidno zakonodavstvo; Prisilna kolektivizacija; Masovno iseljavanje i izvoz političkih protivnika; Titoističko rješenje vjerskog pitanja; Proganjanje katolika i muslimana; Policijski teror, likvidacije i progon političkih protivnika. Mudromu dosta.
Iako ova knjiga nemilice razotkriva veliku titoističku obmanu, o njoj se ne govori u razvikanim javnim glasilima. Potpala je pod njihov novi način obračuna s neistomišljenicima čiji su argumenti jači: šutnju. Nadaju se time Tita što duže zadržati u hrvatskom mišljenju, da bi preko njega lakše upravljali hrvatskom sadašnjošću. Zbog toga nam između ostaloga nastoje ponovno uvaliti Bijelo dugme. Kao, to je stari poznati sastav, odlične svirke, jednostavno klasika. Vujić spominje da su Titu svirali Novogodišnji koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu 1975., da je njihov idejni vođa Goran Bregović dugogodišnji član SKJ, da su stihovi njegove skladbe »Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš«, izvorno bili bogohulni, pa ih zbog gadosti ne ćemo navoditi. Revolucija teče, rekao bi zabludjeli Marks, koji je mrzio i progonio razne narode, između ostalog i hrvatski za kojeg je rekao da je otpadak.
Vujić ne samo znanstveno pošteno, već i građanski hrabro progovara o temama koje su još uvijek u Hrvatskoj nekako zabranjene. On to ne priznaje i razmiče granice slobode. Pomozimo mu u tome i čitajmo ovu izvrsnu knjigu. Razumije se, preporučimo je i drugima.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 16. kolovoza 2010., 13.15 – 13.45; hrsvijet.net