Branimir Lukšić, Nedovršena Hrvatska, FRAM-ZIRAL, Mostar, 2008.
Nakon kraćeg puta po Herceg Bosni sjedim u sobi i u rukama držim ovu knjigu. Na naslovnici slika Kristijana Krekovića Hrvatska smrt 1945. Je li nam doista tako crno ili nam Lukšić želi poručiti nešto drugo?
Knjiga je poglavito sastavljena od predavanja koje je pisac držao na različitim stranama. Njima je dodano i nekoliko prosudbi o knjigama koje su u duhu njegovih predavanja. Zajedno čine skladnu cjelinu, jer su stvarani pomoću razmišljanja o određenim stvarima i pojavama, a ne pomoću pukog nabrajanja činjenica.
Kao i obično, hrvatski prodani tisak, u oba značenja te riječi, nije o pojavku ove knjige izvijestio šire čitateljstvo. A trebao je. Slaba je obrana da je izdavač s ove ili s one strane granice, iz Mostara. Iste nas brige more, da ne kažem isti smo narod, jer to
nekima smeta. Lukšić, naprotiv, nije takav. On dobro osjeća u kom grmu leži zec pa unatoč šutnji javnih glasila žestoko progovara hrvatskom puku s obje strane granice.
Hrvatska država nastala je u Domovinskom obrambenom ratu. Sad, što neki trabunjaju o antifašizmu, partizanima i sličnome, njihova je stvar. Međutim, nije još sve dovršeno. Komunizam je i nadalje među nama, udružen sa silama koje su 1945. razoružanu hrvatsku vojsku i nevoljni hrvatski puk predale u ruke razularenim i krvožednim komunistima. Radilo se o stotinama tisuća žrtava. Danas bi htjeli taj svoj zločin prekriti time da zaustave oslobađanje hrvatskog naroda u svakom pogledu. Jer on im je trajna opomena da su radili krivo.
Trenutno su, po Lukšiću, tri velike opasnosti za Hrvatsku. Prva je marksizam, u svojoj biti totalitarna i zločinačka ideologija, koja nije samo politički sustav, nego i način razmišljanja i ponašanja. Komunisti su uvijek bili i ostali u manjini, ali su vladali pomoću zavedene i ustrašene većine. Druga je opasnost jugoslavenstvo koje nikako da ispari iz određenih glava. Danas nam oni koji su kumovali rađanju nesretne Jugoslavije pokušavaju zacrtati smjer prema tzv. Zapadnom Balkanu. Treća je, pak, opasnost nepromišljeno i prebrzo srljanje u Europsku uniju kakva je ona sada. Hrvati su uvijek bili dio duhovne i kulturne Europe, Europe pojedinaca i naroda, ali nikada nekakve Europe naddržave u kojoj se svi tale samo različito. Ostaje nam i nadalje sanjati slobodnu i demokratsku državu.
Posao još nije gotov. Hrvatska je nedovršena. Naš društveni život je onečišćen ostatcima komunističkog načina razmišljanja. Zbog toga umjesto detuđmanizacije trebamo dekomunizaciju. Ne uspijemo li se odhrvati vraćamo se u ozračje slike s naslovnice. A to nam budući naraštaji zacijelo ne bi oprostili.
Hvala Lukšiću što ponovno u nama budi duh koji nikoga ne napada, ali itekako cijeni svoje i tuđe. Duh negdašnjeg bratstva i jedinstva, duh Zapadnog Balkana, daleko je od toga. On nas suprotstavlja jedne drugima i ponovno tjera u nesreću. Zbog toga ga treba protjerati ne samo iz naše, nego iz svih sredina. Ali, najprije nam je pomesti ispred naših vrata. Kako, pa pogledajmo u ovoj knjizi Branimira Lukšića.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 6. rujna 2010., 13.15 – 13.45; hrsvijet.net