Daniel Estulin, Istinita priča o Družbi Bilderberg, TELEdisk, Zagreb, 2009.
Ima knjiga koje vas zaglupljuju, ali i onih koje vam šire obzorja. Ova pripada potonjima, iako će je pogođeni i njihovi istomišljenici strpati u teorije zavjere i sažalno se na nas osmjehnuti.
Estulin je hrabro ušao u temu koja sve više i više zaokuplja ne samo široko čitateljstvo, nego i stručnjake. Prebogati ljudi i skupina političkih pustolova, koji su se sami prozvali elitom, žele zavladati ovim planetom. Opiranje tom njihovom naumu vodi i prema tome da zakoračiš u dizalo kojemu je nenadano pod nekamo nestao, kao što se dogodilo autoru. Prihvativši sve izazove prati ih u stopu i dolazi do trenutka kad je sposoban ispisati uspješnicu koja se čita u jednom dahu.
U knjizi nije govor samo o Družbi Bilderberg, nego i o Trilaterarnoj komisiji, Vijeću za međunarodne odnose... Kao središnja nit razvija se, pak, priča o najbogatijim svjetskim obiteljima Rockfeller i Rotschild. Zavladavši tijekovima novca naumili su zavladati čitavim svijetom. Stvorili su vladu u sjeni, Družbu Bilderberg, i njome vuku konce.
Sve je započelo kao naizgled miroljubiv skup 1954. u hotelu Bilderberg u Nizozemskoj. Na jednom mjestu našli su se političari i poslovni ljudi da bi razgovarali o usmjerenjima u budućnosti. Nije se tražilo da netko istupa službeno, nego samo u svoje ime. Naglašavalo se da je to zbog toga da bi se sudionici mogli slobodnije izraziti. Naravno, skup je bio tajan i svi nazočni su se obvezali da će šutjeti o onome što se događalo iza zatvorenih vrata. Uobičajili su okupljati se jednom godišnje. Tijekom prošlih godina na tim tajnim sastancima, pod budnim okom dobro naoružanih stražara, nalazili su se i ljudi iz javnih glasila, razglašenih, kao što je New York Times, ali ništa od svega nije bilo objavljeno. Ipak, istina je počela curiti i privlačiti željne njezina otkrivanja.
Nije Družba Bilderberg društvo izoliranih ljudi. Njezine redovne članove predstavlja 80-ak njih, a ostali se pozivaju, jer Družba pomno motri tko bi mogao poslužiti njezinim naumima. Spomenimo samo da je tamo i Carl Bildt, kojega još zovu, a možda jednom postane i stalni član, ovisi o zaslugama. Da bi namisli što bolje krenule u život, godišnji kalendar istomišljenika izgleda ovako: U siječnju i veljači održava se zasjedanje Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu.; U travnju i svibnju su sastanci Družbe Bilderberg i skupine G8.; U rujnu je godišnja skupština Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Tu su naravno i skupovi nekih manjih udruženja i krug je zatvoren. Jedna te ista misao ide sa skupa na skup i na kraju biva predstavljena kao mišljenje Međunarodne zajednice.
Svrgavanje i postavljanje predsjednika po svijetu, izazivanje ratova, pomor svjetskog pučanstva i slične stvari za njih su nešto prirodno. Izgleda zastrašujuće, zar ne? Upravo zbog toga trebaju tajnovitost, jer bi izvanjski htjeli izgledati uglađeni i pristojni ljudi. Tako je bilo i kad su 1996. htjeli započeti raspad Kanade i njezino pripajanje SAD-u. Zahvaljujući javnim glasilima, kojima je istinu dojavila skupina hrabrih istraživača, sve je spriječeno. Ne znači da ne će ponovno pokušati. Nu, ovo je zoran poučak da sve možemo zaustaviti ako kao građani postanemo svjesni što se zbiva i uporabimo svoje sile da tome stanemo na kraj.
Čovjek se naravno upita: ma koji je njihov stvarni naum? Prema Estulinu odgovor je jednostavan: vladanje i nadzor nad cijelim svijetom. Evo riječi jednoga od njih, Davida Rockfellera, iz 1973.: »Kakva god bila cijena Kineske revolucije, ona je očigledno uspjela ne samo stvoriti djelotvorniju i angažiraniju upravu već i izgraditi visoki moral i društvo s ciljem... Društveni eksperiment u Kini pod vodstvom predsjednika Maoa jedan je od najvažnijih i najuspješnijih u ljudskoj povijesti.« (str. 141.) Mislim da je svaki komentar suvišan.
Pročitajmo ovu knjigu i onda otiđimo na internet i potražimo novu građu o istoj temi. Ima je vrlo zanimljive, kao onaj film End game. Nakon toga možemo se dohvatiti i Facebooka pa krenuti u potragu za slobodom, poput Arapskog poluotoka ovih dana. Ne dajmo da nas izaberu, birajmo mi njih.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 7. ožujka 2011.; hrsvijet.net, 7. ožujka 2011.