Vladimir Solovjev, Tri razgovora ili priča o Antikristu, Detecta, Zagreb, 2007.
Rusija nije samo zemlja u kojoj se uspio rascvjetati komunizam, zbog čega i odakle je došao malo je duža priča, nego je to i zemlja koja je imala velike kršćanske filozofe. Jedan je od njih i Vladimir Solovjev. Bio je i pjesnik, esejist i mistik. Snažno je obilježio rusko i europsko 19. stoljeće.
Nakon životnih lutanja, koja su sezala i do otpadništva od Boga, skrasio se u dubokoj kršćanskoj vjeri, najprije u pravoslavlju, a onda u katolicizmu. Zagovarao je ujedinjenje pravoslavlja s katoličanstvom, čemu su se mnogi opirali. Na svojim putovanjima dolazio je i do Zagreba, gdje katolike zadivljuje svojom pobožnošću.
Knjiga Tri razgovora ili priča o Antikristu njegova je posljednja knjiga. Želi progovoriti o prirodi zla i o njegovom utjecaju u svijetu.
Djelo je pisano u obliku razgovora po uzoru na Platona. Glavne ličnosti predstavljaju pojedine društvene skupine, odnosno njihove namisli. Svaka od njih nastoji pobijediti. Tu borbu Solovjev iznosi u poglavljima jednostavno nazvanima: Razgovor prvi; Razgovor drugi; Razgovor treći. Da ne bi pitanja ostavio neodgovorenima, ovim razgovorima pridružuje svojevrsni zaključak Kratka pripovijetka o Antikristu. Ona je najjasnija i najdinamičnija, tako da će se vjerojatno najviše svidjeti čitateljima i usjeći se u njihovu pamet.
Dojmljivo je danas kako su se ostvarila mnoga predviđanja iz ove Solovjeve knjige. Predvidio je razne strahote 20. stoljeća, kao i ujedinjenje Europe. Užasava ga lažni pacifizam koji izjednačuje sa svjetskom vladom i pojavom Antikrista. Njegov Antikrist nije neki jasno vidljivi demon, nego je on utjelovljenje Zla. Na zemlji se pojavljuje naizgled umni i sposobni političar. Između ostaloga puno govori o miru i radi na njegovu širenju. Mnogi ga slijede, pa tako i ujedinjena Europa. Ni Crkva nije pošteđena te opsjene. Na velikom i veličanstvenom saboru Političar, prozvan Imperator, pokušava ujediniti sve vjere. Ali papa i skupina pravovjernih, kako iz Katoličke, tako i iz Pravoslavne i Protestantske Crkve ne ide za njim, prepoznali su u njemu Antikrista i to otvoreno naviještaju. Izgnani su, a Imperator bira sebi odanog papu. Izgleda da pobjeđuje. Čak ga i Židovi prihvaćaju, jer misle da je došao Mesija. Ali događaji, vođeni Božjom rukom, idu drugim tijekom. Recimo kratko: Isus Krist pobjeđuje.
Nakon izlaska ovog djela na svjetlo dana Solovjeva su mnogi napustili, čak su se pitali je li uopće pri sebi. Ostala mu je odana, tek nekolicina najvjernijih prijatelja. Međutim, to ga nije pokolebalo. Zbog toga i govorimo danas o njemu. Osvrnemo li se malo oko sebe, lako ćemo, na žalost, prepoznati razne tragove Antikrista. Ova će nam knjiga itekako u tome pomoći, ako joj to dopustimo.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 9. studenoga 2009., 13.15 – 13.45