fra Ante Marić, Dolazak fratara u Hercegovinu, Matica hrvatska, Široki Brijeg, 2007.
Fratri i hrvatski narod u Hercegovini ili Humu odavno su dobro povezani. Najviše je tome kumovala nesretna turska okupacija. Osjetili su da se tek zajedno mogu othrvati neželjenim povijesnim tijekovima i ostati na svome ozemlju.
Fra Ante Marić dobro je ovoga svjestan dok piše dramu o dolasku fratara u Hercegovinu. Zalazili su oni tu i prije u raznim prilikama, ali nikada se nisu uspjeli nastaniti zastalno iz raznoraznih razloga. Osjetivši povoljne povijesne prilike jedna skupina fratara rodom iz Hercegovine odlučila se na novi pokušaj. Iako teška srca, napuštaju samostan u Kreševu i dolaze u Hercegovinu na golu ledinu. Zauzeto rade da se što prije osove na noge.
Radnja drame ujednačeno teče. U prvom činu fratri razgovaraju o svom pothvatu. Muče ih dvojbe i dopuštenja koja treba dobiti. Hercegovinom vladaju Turci, hoće li dopustiti da počnu graditi prvi od samostana, onaj na Širokom Brigu? Zemljište je u rukama jednog muslimana, nemaju, dakle, ništa osim svojih smjelih namisli. Drugi čin daje nam pogled u život i razmišljanje tadašnjeg hercegovačkog puka. Presretan je da se fratri nastoje zastalno nastaniti u ovim krajevima. Željno iščekujući taj dan, mole se Bogu i žive u ritmu svog svakodnevnog života. Treći čin ponovno nas vraća k fratrima u njihovu nastambu na Čerigaju. Od pape su dobili dopuštenje za gradnju crkve i samostana. Čitaju ga i iščitavaju. Još samo da se uspiju nagoditi s Turcima. O tome govori četvrti čin. Radnja se odvija na Buni, u odajama Ali-age Rizvanbegovića. Najdojmljiviji je onaj trenutak kada se na početku razgovora sastaju agine i fra Rafine oči. Netremice se gledaju i misle svoje misli. Aga se prisjeća da je ovo katolička, hrvatska zemlja, da su i njegovi predci bili Hrvati i katolici... A fra Rafo se pita hoće li aga dopustiti gradnju crkve i samostana... Mnoge godine povijesti zbijene su u tih nekoliko nijemih trenutaka. Peti čin donosi rasplet radnje. Fratri drže u rukama ploču na kojoj je napisano: Odcipljeni od Bosne / brez. kruha. i. krova / bogati. samo. nadom. u Boga / Ovi. samostan. sa. crkvom / iz temelja. dne 23 srpnja 1846. / pod. okriljem. Uznešenja. Gospina / na. nebo. franjevci. hercegovački / podigoše.
Marić je ovom svojom dramom ostvario zanimljivo djelo. Dobro je zasjekao u povijest i život puka Božjeg u Hercegovini. Nikoga nije kritizirao, samo je govorio o opravdanoj želji za uspjehom. Zbog toga ovu knjigu mogu čitati i oni koji dolaze iz aginog misaonog kruga. Zapravo, mogu biti zadovoljni da je netko nekad njihov upravo tako postupio. Pomaže to u građenju današnjeg suživota na ozemlju Herceg Bosne ili BiH. Još su mnogi izazovi pred nama, treba ih pobijediti po uzoru na fratre iz Marićeve drame.
Miljenko Stojić
Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 16. studenoga 2009., 13.15 – 13.45