Admiral Mahić, Planinski vodoskok, Šahinpašić, Sarajevo, 2008.

Admiral Mahić samostalna je pjesnička osobnost s obje strane granice. Nisam rekao »u regionu« kako se to sada politički korektno kaže. A mislim da ni on ne bi na to pristao bez obzira što bi ga tamo mogli svrstati oni koji ga dobro ne poznaju.

Polazište njegove poetike i uvirište je Sarajevo. I to je onaj pravi ključ za njegovo odčitavanje. A on nije jednoznačan, prilično je složen i s mnogo preljeva. Kad se k tomu doda da je pjesnikova majka iz Hercegovine, odnosno da ga srce i tamo vuče sve je još više složenije, a ja bih rekao razlivenije. Mahić je upravo to: rijeka koja se razlila po Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj. Sve su to njegovi krajevi, svugdje je on tamo kod kuće.

Zbirka se otvara pjesmom koja joj je dala naslov: Planinski vodoskok. Ne, nije to negdje u planini iznad Sarajeva, to je negdje tamo u Švicarskoj. Mahić zna izići iz svoga zavičaja. On ljepotu pronalazi posvud, ali se uvijek vraća onoj svojoj iz spomenutih krajeva.

Osim opisivanja ljepota kraja koji ga okružuje govori Mahić i o svome stanju. Boem je koji neprestano traži ljubav i neprestano ide nekim svojim putom. Dobro ga poznaju psi iz krajeva u koje je navraćao, dobro ga poznaje čitava ta okolina. Putnik je na svom neprestanom, beskrajnom putu.

Ovome treba dodati i crte domoljublja. Mahić voli stijeg svoje države BiH, voli njezinu povijest. Nije to nikakva isključivost, to je samo stav iskrena čovjeka pred događajima oko sebe.

Pjesme osim liričnosti krasi i crta humora. Na taj način izražavaju Mahićevu višeznačnost. Jesu stvari ozbiljne, ali ih ne uzimajmo preozbiljno, kao da nam poručuje. Nešto slično čini i pogovor koji je napisao Rajko Đurica. Zanimljivo je napisan, u stihovima. Još da je toj pjesmi dao neki naslov bila bi to cjelina koja se skladno uklapa u knjigu.

Ne ćemo završiti pjesmom, ali hoćemo pohvalom pjesniku zbog njegova truda. Ostao je svoj, ostao je pjesnik i nije zalutao u političarenje tako drago današnjim književnicima, naročito onima iz Bosne.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 5. srpnja 2010., 13.15 – 13.45