Helena Peričić, Izići na svjetlo, Gradska knjižnica, Zadar, 2005.

Nalazeći se na razmeđi kultura, vjera i civilizacija, Hrvati su neprestano vodili borbu za svoju opstojnost. Kako ta povijesna zbiljnost izgleda kroz ženski vidik, priča nam Helena Peričić. Napisala je četiri drame u kojima su glavni likovi žene. A napadači su različiti: Turci, Mlečani, Francuzi, Srbi. Nisu ti likovi uvijek svijetli i sretni. Spisateljica želi reći da treba znati birati u životu. Onaj tko to ne zna završava u jadu, unatoč svim svojim dobrim osobinama.

Širok je povijesni raspon obuhvaćen u ovim dramama. Očekivali bismo stoga stranice i stranice teksta. Umjesto toga sve su to jednočinke, nešto poput predložaka za velebna djela. Suprotstavivši veličinu teme i kratkoću njezina prikaza, spisateljica želi uvući čitatelja što prije u povijesna događanja koja su, na žalost, i dalje na djelu. Povijesni tsunami, naime, nije zaboravio navraćati u naše krajeve. Zbog toga hrvatski narod i danas bije bitku za svoju slobodu. Nema vremena za velike govore, treba spoznati težinu stanja i odlučno krenuti naprijed.

Helena Peričić na naše kazališne daske uvodi teme koje se još dovoljno ne igraju. A to je znak da nam još nisu svanula bolja vremena. Kako svjedoči, dugo je pisala ove svoje drame. Započela ih je u Domovinskom ratu, a završila u vremenu ponovnog dolaska i, valjda, odlaska komunističke vlasti. Njoj je očito bjelodano što se i zbog čega događalo na ovim prostorima. Znam da još mnogima u hrvatskoj kulturi to nije. Zbog toga nam trebaju ovakve i slične drame. Nema smisla kukati zbog poteškoća, već stvarati i time na nov način oblikovati svijet u kojem živimo. Helena Peričić to zna i nastavlja razmišljati na svoj osobeni način.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 3. rujna 2007., 21.00 – 21.45