Jure Krišto, Riječ je o Bosni, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2008.

Govor o povijesti, više od 400 stranica, podatci koji na prvi pogled odbijaju od čitanja. Povjesničari nam prežvakavaju stare stvari, umjesto da nas povedu korak dalje. Međutim, sve to nije slučaj s ovom knjigom uglednog povjesničara Jure Krište. Živim jezikom, temama iz bliže i dalje prošlosti, svojim vlastitim promišljanjem privlači čitatelja i nakon toga sposoban je zaokupiti njegovu pozornost na dulje vrijeme. Jedino je naslov pogriješio ili ja nisam shvatio njegovo objašnjenje. Nije ovdje govor samo o Bosni, govor je o čitavoj Bosni i Hercegovini, državi gdje se mnogo toga miješa i ponovno sastavlja. Isto tako nejasno mi je kako se pisac rodio u Bosni, prema njegovim riječima, kad je rođen u Tomislavgradu.

Nije ovo sustavna povijesna knjiga. Krišto je pisao članke na različite teme i nakon toga ih knjiški uvezao. Ono što ih drži na okupu jest da se u njima govori o BiH te o djelovanju Katoličke crkve u njoj. Ne libi se iz prošlih događaja izvlačiti zaključke i tražiti vezu s najnovijima. Isto tako ne boji se dirnuti već »zacementirane istine« i izložiti ih preispitivanju. To naravno pobuđuje reakcije druge strane, ali i to je jedan od vidova dobrog povijesnog istraživanja. Kad se svemu ovome doda mješavina znanstvenog i publicističkog stila, onda nam je jasno da je uz ovu knjigu moguće provesti neko popodne.

Nakon predgovora koji je sam napisao, u cjelini Umjesto uvoda Krišto razglaba o mitovima i stvarnosti BiH. Nakon toga progovara o razdoblju Austro-Ugarske i povratku BiH u zapadnoeuropski kulturni krug. Slijedeći velike povijesne prekretnice razmatra položaj Hrvata BiH u Kraljevini SHS. A onda dolazi NDH, kratko kao što je kratko i trajala, te razdoblje komunističke Jugoslavije. Dobro je to posložio i od razbacane građe napravio smislenu cjelinu. Kao što to jedna ovakva knjiga i zahtijeva, na kraju donosi određen broj priloga, popis literature i kazalo imena.

Ako bismo u knjizi tražili piščevu temeljnu misao, mislim da bi to bio upit »Pokornost ili mentalitet služinaštva« (str. 356.). Određuje se u opreci prema tom upitu. On je za njega znak upozorenja, jer ih ima koji ga pokušavaju gajiti krijući se iza Ahdname što je Turci daše fra Anđelu Zvizdoviću. Raščlanjujući taj događaj Krišto dobro dovodi pod znak pitanja njegovu korist za puk u BiH. Ne širi to dalje i dublje, ali nam je svima jasno što je želio reći.

Ovo su samo crtice koje nas ukratko žele upoznati s ovom knjigom i njezinim značenjem. Nadam se da će pomoći u opredjeljivanju za njezino čitanje ili ne.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 29. veljače 2010., 13.15 – 13.45