ŠUTNJA

Print Friendly, PDF & Email

Damir Borovčak, Gvozdansko, Vlastita naklada, Zagreb, 2012.

Tko je bio u Izraelu zna za Masadu, ali tko je bio u Hrvatskoj ne zna za Gvozdansko, kao niti za župu Zrin. Nametnuta medijska šutnja traje do danas. Probijaju je tek pojedini glasovi kao što je ovaj Borovčakov.

Recimo bez okolišanja da je glavni krivac svemu zloćudna komunistička namisao. Slavila je ustrajno svoje bitke i bitkice, ali nije željela spominjati one bitke u kojoj su Hrvati pokazali svoju vojničku i ljudsku veličinu. Isto tako nisu željeli govoriti o Zrinu jer su tu počinili strašni ratni zločin. A do dana današnjega mediji u hrvatskom narodu još su uvijek u njihovim i u rukama onih kojima služe. I to je to.

Opširnije...

S MUKOM UNATOČ MUCI

Print Friendly, PDF & Email

Jozo Čikeš (uredio), Muka kao nepresušno nadahnuće kulture, Udruga Pasionska baština – Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Zagreb – Subotica, 2013.

Hod hrvatskog naroda kroz povijest nikada nije bio lagan, znamo to. Zacijelo nije bilo lako ni drugim narodima, ali naša muka nas najviše boli. Ipak, nismo bili sami. S Isusovom mukom u nutrini prolazili smo našom mukom i pobjeđivali. Nešto nam o tome govori i zbornik pred nama.

Udruga Pasionska baština već 16 godina međunarodnim simpozijima nastoji istraživati pasionske sadržaje u našoj kulturi, zapadnoj i hrvatskoj. Množe se stranice tekstova i ovo je njihov 9. zbornik po redu. Što primjećujemo? Osim europskih tema zahvaćene su sve hrvatske zemlje, znači i one izvan današnjih granica države Hrvatske. Jedan smo, naime, narod, jedne su nas muke bile i kako da ne budemo zajedno i u ovakvim zbornicima? Tako udruženi dio smo cjelokupne zapadne kršćanske kulture. Druga je naravno priča priznaje li sve to današnja europska politička elita ili ne. Međutim, to je njezin problem.

Opširnije...

»U IME NARODA«

Print Friendly, PDF & Email

Nikola i Shirley Štedul, Križar ili Duh slobode, Naklada Pavičić, Zagreb, 2013.

»Živjela sloboda! Živjela Hrvatska!« Riječi su to Gorana Budaka, neprestanog borca za hrvatsku slobodu. Krivnja, hm! Progonila ga je stara Jugoslavija, progonile su ga ustaše kojima je pripadao jer je bio dio onoga Vokić-Lorkovićevog puča, progonila ga je i na kraju »u ime naroda« objesila nova Jugoslavija. Međutim, nije žalio zbog svega toga. Otišao je s ovoga svijeta uvjeren da je plamen slobode njegovom žrtvom i žrtvom njegovih suboraca ostao upaljenim. Danas znamo je li imao pravo.

U središtu događanja su križari, borci za hrvatsku slobodu još dugo poslije Drugog svjetskog rata. Bili su sastavljeni od bivših ustaša, domobrana pa i partizana koji su naizgled pobijedili u tom ratu. Odluka se donosila prema tome jesi li uvjeren da je u novom komunističkom režimu hrvatski narod zadobio svoju slobodu ili ne. U početku su se nadali uspjehu, ali su poslije shvatili da su ostavljeni sami. SAD, u koje su se najviše uzdali, stale su uz bok komunista. Od Britanaca nisu ništa očekivali. Oni su ih mimo svih pravila razoružane na Bleiburgu predali u ruke komunista koji su im se strašno osvetili. Pobili su ih na stotine tisuća. Bilo im je svejedno, vojnik, civil, crkvena osoba. Gubio si glavu samo ako su i pomislili da bi im mogao smetati.

Opširnije...

DOJAHALI SU

Print Friendly, PDF & Email

Božidar Prosenjak, Prva kravata, Academia cravatica, Zagreb, 2013.

Ivan, hrvatski vitez, vratio se iz boja s Turcima i sprema se vjenčati sa svojom odabranicom Maricom. Međutim, bubnjar obznanjuje vijest da on i drugi mladići moraju u rat, za cara. Opet. Započeo je tzv. Tridesetogodišnji rat (1618. - 1648.). Podrazumijeva se da ne znaju hoće li se vratiti. Marica na kraju oproštaja veže Ivanu maramu oko vrata govoreći mu da joj je donese živ natrag ili da joj bude vraćena ako se zaljubi u drugu ili ako pogine. On joj obećaje da će joj je živ vratiti. I počinje teći priča ovoga romana, lagana kao rijeka što protječe svojim koritom, a teška kao područje kojim to čini. Zbog toga se ovaj roman slobodno može ponijeti negdje i na odmor. Ne će umoriti, dapače opustit će nas iako će zahvatiti duboko u naše dubine. Isprazno nas, naime, ne zabavlja, nego nam priča o nama samima pobuđujući u nama dostojanstvo i ponos prema onome kroz što smo prošli.

Opširnije...

Osobno