POSADAŠNJENJE

Print Friendly, PDF & Email

Božidar Petrač, Cedulje sestri Klari, Naklada Jurčić, Zagreb, 2012.

Sveti Franjo, unatoč tolikom prolazu vremena, i danas itekako izaziva pozornost. Između ostaloga ljude stalno privlači tema njegova dubokog prijateljstva sa Svetom Klarom. Na tom temelju satkana je i ova zanimljiva knjiga.

Kad promatramo pjesme pred sobom, čine nam se zapravo kao dobro ispričana priča. Ishodište joj je u predgovoru. Neki Teodor P. pisao je pisma Klari K. i sve je to ostalo u podrumskim prostorijama stana koji je mijenjao vlasnika. Tko su oni? Nije razjašnjeno, zacijelo ne slučajno. U njima prepoznajemo Svetog Franju i Svetu Klaru, zapravo nas same. Kako se odnosimo jedni prema drugima, što mislimo o svijetu oko sebe? Nema smisla pljeskati nekomu ili nečemu što je bilo prije toliko godina, treba to prenijeti u suvremena vremena ili posadašnjiti. Nije lako, zahtijeva napor, ali se isplati.

Opširnije...

KRUPAN TANAC

Print Friendly, PDF & Email

fra Mate Logara (uredio), Župa Šuica, 150. obljetnica, 1864. – 2014., Župni ured Sv. Ante Padovanskog, Šuica, 2014.

Prođe prije koji dan putujući prodavač knjiga. Ponudi jednu o nekom našemu, ali koji je odavno prešao na drugu stranu. Naravno da sam smjesta odbio. Monografiju o Šuici, iz ruku fra Mate Logara, nisam, iako ne znadoh kako je uređena. Vjerovao sam mu i nisam se prevario. Čitajući je od onoga koji samo prolazi kroz Šuicu postao sam netko tko dosta toga i zamjećuje. Zacijelo nisam jedini. To znači da je monografija pogodila bit i ispunila svoju namjenu. Oni koji dobro poznaju ovaj kraj možda će imati kakvu zamjerku, ali sve dok je to na razini nijansi ne treba se uzbuđivati.

Jedna od bitnih značajki, koja odmah upadne u oči, jest intelektualno poštenje kojim je monografija uređena. Fra Mate tome pribjegava još u samom uvodu što nam katkada može zazvučati i kao isprika ili opravdanje. Ustvari govor je samo o tome da se sam ne hvališ, da si sposoban prepoznati svoja ograničenja i onda unatoč njima nastojati stvoriti djelo koje će ispuniti svoju svrhu. Zacijelo ga nije bilo lako iznijeti na svjetlo dana. Nedostatak vremena, pomiješana društvena i crkvena zbilja u suzvučju s prirodom kojom nas je Bog obdario, neprestano su lebdjeli pred očima. Bog i narod žive zajedno na ovom kutku kugle zemaljske i nije ih moguće rastaviti, iako je bilo i takvih pokušaja.

Opširnije...

TU SAM

Print Friendly, PDF & Email
Ivan Balenović (priredio), Prognanik iz svijeta svjetlosti, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2012.


Ne sjećam se da sam ikada u rukama imao ovako neobičnu i ovako zanimljivu knjigu. Jedan život ponuđen nam je na dlanu. A bio je tako bogat. Unatoč tome nije se gurao naprijed, tražio što veću krišku slave za sebe. Nečuveno za ova vremena koja se vole nazivati suvremenima.

Radi se o Stanislavu Prepreku, čovjeku podrijetlom iz Moravske i Hrvatom opredjeljenjem, u kraju gdje Hrvati nisu dobrodošli, iako su tu stoljećima, u Petrovaradinu i Vojvodini. Tu je stasavao, u mladosti je od bake naučio njemački i na kraju je postao pjesnik, prozaist, skladatelj, učitelj, knjižničar, prevoditelj, antologičar, likovnjak. Puno poziva za jednog čovjeka. Osim toga u svojim dvadesetima ostao je bez vida na jedno oko, u svojim pedesetima, pak, ostao je bez vida i na drugo oko. K tomu doživio je i smrt jedinoga sina. Bilo je naravno i drugih udaraca. Ali, ništa ga nije slomilo, samo je donekle omelo njegovo umjetničko stvaranje.

Opširnije...

ZRELE SU NARANČE

Print Friendly, PDF & Email

Vladimir Pavlović, Izabrane pjesme, Ziral – Općinsko vijeće, Mostar – Čapljina, 1997.

Varijacije

Bila je godina 1971. Mjesec siječanj. Dan 27. Rodila se »Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku«. Potpisnici: Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović, Stanislav Bašić. Njih sedmorica. Godina 1987. Ne znam koji mjesec i koji dan. Opet Sarajevo. Slušam Vladimira Pavlovića i još jednoga na nekoj književnoj tribini. Tamo negdje popodne. Svega desetak slušatelja. Komunizam još caruje i ne zna se dokle će. Na upit što trenutno čita Vladimir Pavlović bez da trepne okom izjavljuje da čita stare hrvatske pjesnike. Zastao sam začuđen i upamtio sve to. Pa je došao Domovinski rat. Nestalo jedno vrijeme granica i mitničara. Ali ponovno dođoše i svakim danom bivali su sve čvršći. Pavlović se na to mrštio, ostajući i dalje uspravni hrvatski pjesnik i književnik.

Opširnije...

Osobno