PLAKATI

Print Friendly, PDF & Email

Hrvoje Kačić, Dubrovačke žrtve, Naklada Gea, Zagreb, 2010.

Zlo je krenulo s juga. Nažalost. Kao da nije bio dovoljan talijanski fašizam. Ovog puta isprsila se crvena boja. Došla je s Visa, potpomognuta Englezima. Oni su je uvježbali i opremili. Razlila se po nebranjenom Dubrovniku uvečer 18. listopada 1944. Žitelji su s nadom pratili ulazak te vojske. Mislili su da će biti bolja nego ona prethodna. Da bi je dostojno dočekali, na svojim su kućama izvjesili hrvatsku zastavu sa zvijezdom petokrakom na sredini.

Ovako je Hrvoje Kačić svojim mladenačkim umom zabilježio prve trenutke komunističke »slobode«. Idila. Ali, kao što su ušli pod okriljem mraka, tako su počeli i djelovati. Ubrzo se pročulo za strijeljanja. Ljudi nisu mogli vjerovati. Međutim, bila je istina. Kačić je na plakatu u luci pročitao imena strijeljanih i o tome obavijestio svoje roditelje. Majka je otišla provjeriti. Bila je istina. Otada se zastava sa zvijezdom petokrakom nikada više nije smjela vijoriti na Kačićevim dvorima, kao i mnogim drugima, a Hrvoje je spoznao kojom stranom krenuti.

Opširnije...

JEDNO SMO

Print Friendly, PDF & Email

Đuro Vidmarović, Hrvatsko rasuće, Naklada Bošković, Split, 2009.

»"Mladi misle misli mira, oni čeznu za svojim ognjištem, za sigurnom budućnošću. Baranju nose u duši i srcu, u snu i javi. Hoće svoj dom, neizmjerno mnogo vole svoju domovinu Hrvatsku." Jednako i Hrvati i Mađari.« (str. 337.) Ovo su riječi s kraja knjige koja je pred nama. A započela je A. G. Matošem kao svjedokom Hrvatskog etničkog rasuća. Kad govori o svemu tome, onda Vidmarović ustvrđuje da su se Hrvati triput masovno selili. Prvi put bilo je to u vrijeme seobe naroda kad se iz svoje tadašnje postojbine doseljavaju na sadašnje prostore. Hrvate koji su ostali izbrisali smo iz sjećanja. Drugo raseljavanje vrhunac ima u 15. i 16. st. Pred naletom Turaka prema Srednjoj Europi, ostavši uglavnom sami na bojištu, Hrvati nisu uspjeli dokraja izdržati pa ih se iselilo oko trećine. Treći put Hrvati se raseljavaju krajem 19. st. Uzroci su gospodarske i političke naravi. Međutim, ne zaboravlja Vidmarović ni druga rasuća. Spominje Bleiburg iz 1945. i Srijem iz 1992. Ruka više-manje ista. Sjeća se i Boke Kotorske, kao i položaja hrvatske manjine u Sloveniji. Svi ti prostori, kao i razni drugi europski i prekomorski, za Vidmarovića su ono mjesto gdje se stvara jedinstvena hrvatska književnost. U krivu su svi oni koji na to gledaju drukčije.

Opširnije...

POLOG

Print Friendly, PDF & Email

Velimir Mabić, Sve je počelo u Širokom, Općinski odbor HDZ-a BiH, Široki Brijeg, 2010.

Mislio sam da će mi i ovo biti jedna od onih knjiga koje pogledam, ostavim na policu i poslije rabim prema potrebi. Jer, ne volim pisati o usko stranačkim probitcima. Međutim već sam na prvim stranicama shvatio da je ova knjiga nešto drugo. Uz ono stranačko, donosi puno toga iz povijesti širokobriješkog kraja kroz proteklih dvadeset godina. Zbog toga s pravom u podnaslovu stoji »kronologija jednog vremena«.

Opširnije...

ČIJI SMO MI?

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Ugrin, Gori-doli, Hrvatski časnički zbor grada Splita, Split, 2011.

»Druge alternative nema«, rečenica je koju slušamo već duži niz godina. U početku se mislilo da će sve trajati kratko, ta mi smo dio tog zapadnog uljuđenog svijeta. Generala Gotovinu još smo držali svojim i branili ga, a onda da bismo pospješili tu bezalternativnost pristali smo ga uhititi. Tražila se ljudska žrtva, kao u stara dobra bezbožna vremena. Ugrin, pak, ne pristaje ni na kakve ucjene pa piše sljedeće rečenice. »Kad su osnivači gradili Europsku uniju, činili su to na kršćanskim načelima. Grb EU-a oslanja se na Apokalipsu, sliku Gospe, Žene obučene u Sunce kojoj je na glavi kruna s dvanaest zvijezda. A danas je ta ista Europa u rukama mudraca koji nisu dopustili niti da se u preambuli Ustava spomenu njezini kršćanski korijeni.« (str. 33.) I što sad? Slegnuti ramenima ili postati svjestan svih okolnosti te u granicama svojih mogućnosti pokušati djelovati?

Opširnije...

Osobno