- Detalji
-
Kategorija: Osvrti (Književnost)
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 20 Ožujak 2006 15:02
-
Hitova: 1965
Bartul Kašić, Osnove hrvatskoga jezika, Tusculanae editiones, Zagreb – Mostar, 2005.
Na primjeru ovoga i drugih Kašićevih djela još se jedanput bjelodano vidi koliko je za tijek naše povijesti bio sudbonosan upad Turaka u hrvatske zemlje i njihovo zauzeće. Kašić piše gramatiku hrvatskog jezika da bi pomogao misionarima u hrvatskim i drugim slavenskim zemljama. Čini to na osnovi uvjerenja čelnih ljudi Katoličke Crkve da je hrvatski jezik najljepši i najrazvijeniji slavenski jezik, te da je zbog toga predodređen postati zajedničkim jezikom Slavena koji ustvari imaju jedan jezik samo s dijalektalnim razlikama. Na taj način bit će lakše među njima sačuvati i proširiti katoličku vjeru. Vrijeme je protjecalo, došle su druge političke namisli, stisak povijesti postao još čvršći i Kašić je pao u zaborav. Rekoše da je sve počelo tamo s nekim Vukom. Kovalo se bratstvo i jedinstvo, a nastavlja se tako i dalje unatoč svemu.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Prosudbe (Književnost)
-
Objavljeno: Ponedjeljak, 06 Ožujak 2006 21:44
-
Hitova: 2261
Darko Juka, Usud tišine, Gral, Široki Brijeg, 2005.
Teško je ploviti. Dobro to znaju mornari sa širokih mora, ali unatoč tome i nadalje plove. Znaju to i pjesnici, samo je njihova plovidba nešto drugačijim valovima. No, i ona je zahtjevna i traži usredotočenje. Kako se u svemu tomu snalazi pjesnik i novinar Darko Juka?
Napisao je još jednu zbirku pjesama. Zbirka »Sjetni tragovi« izišla je, naime, 2003. u vlastitoj nakladi. Nije promijenio smjer svoje plovidbe, jedino je ona postala žešćom i prepoznatljivijom. Promatra svijet oko sebe i traži odgovore na razna iskrsla pitanja. A taj svijet nije jednoznačan, lako shvatljiv. Juka mu se ne predaje bespomoćno. Kuša ga pripitomiti, učiniti svojim. Naravno da to nije lako, da se u čovjekovu dušu zbog svega viđenog i proživljenog zna uvući sjeta i pitanje kamo sada. U Jukinom pjesništvu oni se neprestano vraćaju. On se neprestano trza i tako nastaje pjesma za pjesmom. Svakako je to jedan od razloga zbog čega svoje pjesme označava mjestom i nadnevkom nastajanja. Doživljava ih kao svoj osobni, lirski dnevnik. Hoće li tako činiti i u budućnosti, vidjet ćemo. Književna plovidba ima svoje zakone i zahtijeva da se ponekada nečega i odreknemo, odnosno da krenemo utabanijim putom. Svakako nije ovo govor da Juka prestane biti osoban, tada ne bi bilo ni pjesme, nego samo razmišljanje o tomu da u onomu što se naziva književnost postoji ne samo pisac, već i čitatelj.
Opširnije...
