UZ DLAKU, BEZ POSLJEDICA

Print Friendly, PDF & Email

Alain Finkielkraut, Dolazi glas s druge obale, DHK, Zagreb, 2003.

Čitajući Finkielkrauta na um mi je došla misao bi li mogao ovako pisati da je kojim slučajem Hrvat? Sam sam sebi odgovorio niječno. Mogao bi kušati, ali se njegov glas ne bi čuo, vrata bi mu jednostavno bila zatvorena. Hrvatu danas nije dopušteno sjećati se, njemu je samo dopušteno slijediti propisane staze. Osjetio je to Finkielkraut pa je zbog toga napisao i knjige Kako se to može biti Hrvat? i Zločin je biti rođen. Za razliku od njegovih drugih knjiga uglavnom ih je pratila šutnja. Nije se dao smesti. Išao je dalje.

Opširnije...

ŠIPCI SU CVALI, IAKO JE BILA ZIMA

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Kordić, Ars poetica Janka Bubala, Naklada DHK HB – Neovisna naklada; Mostar – Zagreb, 2005.

Hrvatska književna kritika prihvatila je fra Janka Bubala kao značajnog suvremenog hrvatskog pjesnika. Dogodilo se to još za komunističkih vremena, i tim je značajnije. Kao franjevac i svećenik nije se uklapao u vladajuću društvenu sliku. No, njegova nadarenost i hrabrost onih koji su se usudili prepoznati ga, skršili su sve prepreke. Progovara kratko Kordić o svemu tomu u kratkom uvodu. Nije pogriješio, dapače. Neljudska komunistička vremena ostavila su velikog traga na fra Janku Bubalu kao čovjeku i kao pjesniku. Svojom nutrinom pripadao je nekamo drugamo, a tijelom je bio vezan za njih. Doprinijelo je to stvaranju naročitog pjesništva satkanog od lirike, filozofije, teologije. Način izražavanja očijukao je s hermetizmom. Pomogao je Bubalu u pjesmi izraziti ono što uistinu hoće, ali u isto vrijeme biti pošteđen od zatvora, odnosno od uskraćivanja daljnjeg pjevanja, pa čak i od lišavanja života. Komunizam se nije šalio, razbibrigom su ga držali samo dokoni salonski ljevičari na Zapadu.

Opširnije...

TKO TO PALI SVJETLO

Print Friendly, PDF & Email

Anđelko Kaćunko, Pogled sa Sljemena, Dom Zvonimir, Solin, 2005.

Po prvi put u svojim tekstovima danas kušam navoditi riječi Miroslava Krleže. Govorio je negdje o balkanskoj krčmi i o gašenju svjetla u njoj. Samo je napola pogodio. Netko je gasio svjetlo, ali se ta krčma, barem po mom gledanju, ne nalazi na onom mjestu gdje je on smješta. Ako je netko u nju zalutao, ne znači da ju je donio u svoj kraj. Ili možda baš jest tako? Što je važnije: njezini obrisi na ozemlju ili njezini obrisi u nečijem duhu? Mislim da bi se Kaćunko opredijelio za ovo drugo, barem tako odgonetam po ovoj njegovoj knjizi. Ona progovara o bitnom, kuša rasvijetliti tminu oko nas, stvoriti zdrav stav, a Krleža..., eh, Krleža!

Opširnije...

TAJNA KRUGA

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović,  Što pjesnik nosi u torbi, Naklada DHK HB, Mostar, 2005.

Pjesnik Pero Pavlović uporno izgrađuje svoj pjesnički svijet. Ovom knjigom tematski je dosegao vrhunac. U skladu s naslovom »Što pjesnik nosi u torbi« htio je pred čitatelja prostrijeti bogatstvo tema kojima se bavi. Našlo se tu zaista mnogo: zavičajnosti u svome dubljem značenju, strukovnog poznavanja biljnog svijeta, nepatvorene ljubavi prema Domovini, široke otvorenosti prema Bogu, jezika koji je namjerno pomaknut u vremena naših starih... Rekli bismo, zanimljiva i dobro došla pjesnička torba.

Čitajući Pavlovićevo pjesništvo čitatelj će brzo prepoznati da se njegov misaoni svijet kreće u rasponu: čovjek – priroda – Bog. To je krug koji on neprestano uporno nastoji zatvoriti. Kuša se smjestiti u njega, shvatiti ga, upiti mu snagu. Zbog toga njegove pjesme nisu nasilne, mračne, iskorijenjene iz čovjekove žudnje za dobrim i lijepim. One su tople, tihe i blage, s namjerom ići u dubinu i pogoditi srž stvari. Zbog toga Pavlović danas predstavlja samosvojnu pojavu u hrvatskom pjesništvu. Pripada onom krugu hrvatskih pjesnika koji se ne povode za lakoćom življenja i priklanjanja trenutno vladajućem mišljenju, već je svoj i priklanja se onima koji su takvi. To je jamstvo da će njegovo pjesništvo preživjeti ove dane i uliti se u budućnost.

Opširnije...

Osobno