Print Friendly, PDF & Email

Smiljana Rendić, Katolički identitet i hrvatski preporod, Glas Koncila, Zagreb, 2012.

Bila su to nenarodna, komunistička vremena. Suprotstavljanje su ljudi zakopavali u svoju podsvijest. Ali Smiljana Rendić nije dvojila. Znala je kojim putem treba krenuti. A tek je bila stupila u punoljetnost kad je komunizam zavladao hrvatskim prostorima.

O ovoj vrsnoj hrvatskoj novinarki još će se mnogo toga čuti. Nažalost. Nju i slične komunizam je gurnuo u zapećak, a uzdizao probisvijete, one koji su bili spremni slijediti njegovu zločinačku narav ili joj barem služiti. Međutim, ona se nije dala. Zauzeto je pisala u Glasu Koncila i drugim crkvenim novinama ne žudeći za taštom ovozemaljskom slavom.

Odlučujuću ulogu u njezinu životu odigrao je katolički pokret Domagoj. Nastajao je tamo gdje god je postojala neka srednja škola. Tadašnji velikosrpski i jugoslavenski režim prozvao ga je klerikalističkim nadajući se da će ga na taj način omesti u radu. Sjećamo se, zar ne, da su i komunisti kasnije svoje protivnike najradije zvali takvim ili sličnim imenom?

Vlado Čutura, ovodobni novinar Glasa Koncila, piše o Rendićki briljantan uvodni esej. Vrlo lagano upoznajemo srž njezina pisanja te zapravo i srž njezina života. Izgarala je za Boga i za čovjeka. Vrsnim novinarskim perom koje je naginjalo književnosti opisivala je život oko sebe i duboko u njega uranjala. Uz obilje iskustava imala je i obilje znanja. Životne prilike nisu joj dopustile da to postigne u školi, ali ona se sama prihvatila knjige i nadoknadila uskraćeno. Nije čudo da su je komunisti i uhitili. Sustavno je razbijala njihove laži otvarajući ljudima oči prema onome bitnom i neprolaznom.

Sama knjiga, nastala u godini zlatnog jubileja Glasa Koncila, premala je da bi nam iscrpno predočila bogatstvo Rendićkina pisanja. Priređivač Vlado Čutura učinio je koliko je mogao. Dao nam je presjek i nakon pročitanog možemo reći da smo shvatili tko je ta novinarka zlatnog srca i zlatnog pera.

Zanimljivo, Čutura najprije donosi njezin glasoviti članak »Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod«. Rendićka bije bitku za hrvatski jezik. Odlično ga je poznavala u raznim njegovim vidovima pa je užitak čitati napisano. Kamo sreće da i današnji hrvatski novinari razmišljaju i djeluju na taj način! Nakon ovoga iscrpnije je prikazano Rendićkino shvaćanje dometa Drugog vatikanskog koncila i života Crkve. Potkovana znanjem i potkovana ljubavlju prema Crkvi otkriva nam svijet kršćanstva, svijet koji bismo i sami trebali poznavati, ali ponekada dopustimo da ga drugi u nama jednostavno zaguše. Treća mi je skupina napisa nekako najdojmljivija. Govor je o naizgled malim temama. Pred nama kuca život onakav kakav je zapravo: težak, nepredvidljiv, a u svojoj biti zapravo jednostavan. Točka prijelomnica jest vjerujemo li svome Bogu ili dopuštamo da nam ga ukradu. Tu je i odnos židovstva i kršćanstva. Prema Židovima Smiljana Rendić gaji veliku ljubav. Zna da nam je korijen isti i da nije istina sve ono što su o tom odnosu rekli glede Drugoga svjetskog rata i događaja u njemu. A onda Čutura prelazi na Rendićkinu književnost i to je svojevrsni zaključak njegova priređivačkog truda. Ona zna tko je njezin narod i zna kako mu pripadati na pravi način. Ne pljuje po njemu, nego gleda njegovu muku kroz povijest iznoseći je na književan način čvrsto uvjerena da će ustrajati u svom hodu naprijed.

Primjera osvjetljavanja pravih uzora iz naše prošlosti zaista nam treba. Komunizam se kroz duga razdoblja svoje vladavine neprestano trudio da ih izbriše iz naše svijesti. Bilo bi dobro da Rendićkin život prouče ne samo novinari koji se bave poglavito vjerskom tematikom, nego i oni drugi. Na taj način prošlost bi nam bila jasnija, a zbog toga sadašnjost ljepša i budućnost zajamčenija.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 6. srpnja 2013.

Osobno