Šimun Šito Ćorić, Učiteljica koja nije htjela biti dosadna, Cvitak etc., Međugorje, 2007.

Pisanje nove knjige uvijek je zahtjevan zadatak, a posebno kad to namjeravaš učiniti za djecu. Ona se, naime, ne boje kazati da je car gol.

Šimun Šito Ćorić uspješno je svladao spomenutu zamku. Ostvario je djelo za djecu, ali i za odrasle, kojeg se ne treba stidjeti. U četiri ciklusa poredao je svoje priče prepune uobrazilje i onog tankoćutnog lirskog tkanja dobrih hrvatskih pripovjedača. Pritom bi neki ciklusi mogli čak stajati i kao mala knjižica, budući da su priče u njima ustvari dijelovi jedne te iste teme. Ovo se poglavito odnosi na drugi i treći ciklus, dok su prvi i zadnji sjećanje na događaje iz djetinjstva, odnosno na događaje iz odraslijeg doba. Povezuje ih nit ljudskosti, opredjeljenje ići za dobrim unatoč svim preprekama.

Treba reći nekoliko riječi i o ilustracijama Mate Lovrića. Kistom nadarena umjetnika obogatio je ovu Ćorićevu knjigu. Likovi dišu bojama i radošću. Prenose nas u razdoblje djetinjstva kad nam svijet nije bio obojen brigama za ovo i ono, nego samo traženjem lijepoga i životodajnoga. Zbog svega toga vjerujem da će djeca ovu knjigu rado uzimati u ruke.

Uistinu su ovo priče za sadašnju i bivšu djecu, kako stoji u podnaslovu. Nu, to su priče i za buduću djecu, rekao bih. Onaj tko ih pročita vjerujem da će se itekako opustiti. Život nije težak, tek ga mi takvim činimo.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 20. srpnja 2009., 13.15 – 13.45