Fabijan Lovrić, Totus tuus, Pučko otvoreno učilište, Knin, 2008.

Nema ih puno u suvremenoj hrvatskoj književnosti koji se usuđuju pisati književnost prožetu vjerskim uvjerenjem. Jedan je od takvih Fabijan Lovrić. Čak je to istaknuo i u naslovu ove knjige. Zanesen veličinom pape Ivana Pavla II. piše o svijetu oko sebe, o svijetu koji stoji pred Bogom. Držim da je to uspješno napravio.

Naoko je knjiga raznorodno zamišljena. Prvi ciklus pjesama »Znak« prožet je mučeništvom. Ono se pojavljivalo kroz čitavu hrvatsku povijest. A počelo je sve s Isusom. Ni tako malenom nisu mu dali mira, pa kako bi nama!? Svjedoči o tome i Daksa, kao i sve druge različite Dakse. Pjesnik pred svime tim jednostavno ne smije ostati nijemim. Drugi ciklus »Slutim« najmanji je od svih, sadrži tek 3 pjesme.

O čemu govori, ali i čitava knjiga, najbolje će nam kazati sljedeće riječi. Nauči me Isuse, / zemlja želim biti / podatna Tvojim oranicama / u kojima će cvjetati suncokreti, / niz ljubav će se slivati ulje / i čovjek će voljeti čovjeka; / treba li suditi onome / koji je branio djecu, / branio majku, / domovinu, / treba li Isuse, ... (Nauči me) Treći ciklus »Kristova muka« ustvari je Lovrićev put križa. Pjesnik ide postaju po postaju i razmatra sadašnjost u svjetlu Isusova progona. »U tvom domu«, četvrti ciklus, ponovno je vraćanje temama koje su naznačene već na početku zbirke.

Povijest nije onakva kakvom su je ispisali krvnici, ona je onakva kakvom su je ispisale žrtve, mogli bismo reći na kraju čitanja ove zbirke. I to je ona nit koja ujedinjuje sve pjesme u jednu cjelinu. Ništa nije satrto, sve će uskrsnuti s Kristom, samo treba u njega vjerovati i ne bojati se.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 19. srpnja 2010., 13.15 – 13.45