Print Friendly, PDF & Email

Ivo Lučić, Vukovarska bolnica, Hrvatska liječnička komora – Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2017.

O Vukovaru je zacijelo teško pisati zbog njegovog golemog simboličkog značenja u svijesti hrvatskog naroda. Ivo je Lučić ovom specifičnom monografijom to uspio napraviti na odličan način. Spojio je svojevrsnu razigranost publicistike i podatke potkrijepljene izvorima te je dobio cjelinu koja i u širinu i u dubinu osvjetljuje zadanu temu.

U vrijeme rata Vukovarska bolnica postala je svjetionikom u uzburkanom moru. Činilo se da će ga nadživjeti, zaštititi one koji su u njoj našli sklonište. Naoko nije uspjela. Velikosrbi i Jugoslavenska armija su je razorili, mnoge njezine ranjenike i druge pobili. Ali nisu pobijedili. Priča o Vukovaru i Vukovarskoj bolnici daleko je odjeknula i još jače razgorila baklju slobode.

Lučić pitkim stilom donosi povijest vukovarskog kraja, pa time i bolnice. Na nekoliko početnih stranica govori o prvom spomenu imena Vukovar i pripadajućoj povijesti do oslobođenja od Osmanlija u 18. st. Tada Vukovar i okolica počinju rasti. Jedna od manjina je i ona srpska. Nije im se dalo mirovati pa su se pobunili u sklopu Austro-Ugarske. Ipak im je na kraju oprošteno zbog političkih prilika. Slično se dogodilo i nakon razaranja Vukovara. Nesporazumi s Hrvatima dodatno su podgrijavani jugoslavenskom namisli. Tu se rađala i Komunistička partija Jugoslavije. Srbi su neprestano vikali da su ugroženi, ali činjenice kažu da su tijekom XX. st. od 9,2% narasli na 32,3%.

I dođe Domovinski rat. Tri mjeseca pakla. Najviše 1.800 hrvatskih branitelja oduprlo se barem 10 puta jačoj sili. Sve je gorjelo. Morao je doći kraj. Lučić manirom vrsna povjesničara obrađuje to razdoblje utkavši u sve i osjećaj za podrobnosti. Recimo kad otac dočekuje sina vojnika. Ne hrvatskog, nego velikosrpskog. Bio je tu u bolnici, hranio se s Hrvatima, a onda razdragano dočekuje sina i pljuje po »ustašama«. Nakon toga s drugima sličnima prokazuje Hrvate razularenoj vojsci. Nepojmljivo. Potpuni poraz ljudskosti.

Knjiga je opremljena usporednim prijevodom na engleski. To je izvrstan potez. Znamo mi dobro što nam se događalo, ali mnogi po svijetu ne znaju ili su poprimili velikosrpsku stranu priče. Oni su se davno izvježbali kako protivnika prikazati u što gorem svjetlu.

Ovakvih nam knjiga treba i o drugim vidovima naše povijesti. Nadajmo se da će se pronaći još onih koji će krenuti Lučićevim putem. A njemu čestitke na trudu i na učinjenom.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 7. ožujka 2018.; hrsvijet.net, 10. ožujka 2018.

Osobno