Print Friendly, PDF & Email

Vladimir Šeks, Državni udar, 1., 2., Večernji list, Zagreb, 2017.

Ime Vladimira Šeksa dobro je poznato hrvatskoj javnosti. U jugokomunističkom sustavu su ga pritvarali, u demokratskom je izbio u prvi politički plan. I zvijezda mu se još ne gasi, iako je znala zapasti u turbulencije kao i prije. Između ostaloga poznat je po sjajnim političkim, proceduralnim manevrima kada su Josip Manolić i Stjepan Mesić pokušali državni udar ili smjenjivanje predsjednika Franje Tuđmana i njegove politike. Bili su to sudbonosni dani. Šeks ih se naširoko prisjeća u ovom mnogostraničnom dvoknjižju.

Početak svega bilo je prikazivanje filma o Bruni Bušiću sredinom listopada 1992. »Njegovo je prikazivanje pokrenulo rasprave, polemike, oštra suprotstavljanja mišljenja o filmu u vrhu HDZ-a i države. Rasprave s vrhovnih stranačkih tijela "prelile" su se u medije i dugo tinjajući sukob ubrzo se rasplamsava i postupno, tijekom 1993. i 1994., prerasta u raskol u samom vrhu HDZ-a te u pokušaj izazivanja parlamentarne i ustavne krize.« (str. 13.) Puk je, pak, sve pojednostavio: dograbili se domoljubi i Partija.

Šeks je knjigu zasnovao na famoznim Tuđmanovim transkriptima. Njih je, kao što znamo, u vrijeme svoga predsjednikovanja Stjepan Mesić nemilosrdno dijelio šakom i kapom, ne obazirući se na državne tajne. Ovdje to nije slučaj. Ipak, sve vrvi događajima i zanimljivostima, tako da se knjige mogu čitati i kao neki napeti krimić.

U srži političkog razlaza suprotstavljenih skupina bila je navodna politika prema BiH. Tuđman ju je, kao, htio dijeliti, a oni, kao, nisu. Pa povuci-potegni. A zapravo se radilo o hrvatskom putu prema slobodi. Izgrađivalo se društvo na novim temeljima, a to se određenima u Hrvatskoj i inozemstvu nimalo nije sviđalo. Naravno da su Hrvati, s Tuđmanom na čelu, bili spremni i ugrabiti dijelove BiH ako bi događaji krenuli u tom pravcu. Ali nisu željeli niti poticali takav razvoj događaja. Tomu su se najviše radovali Velikosrbi kako bi osigurali osvojeno početkom rata, ali i Bošnjaci kako bi stvorili islamsku državu. »U četiri oka Izetbegović je odmah predlagao: "Evo, neka se Hercegovina pripoji Hrvatskoj, odmah sutra neka se to proglasi, nemam ništa protiv toga." Ja sam rekao: "Dragi gospodine Izetbegoviću, hrvatski narod nije samo u Hercegovini nego i u Bosni i, prema tome, Hrvati se ne mogu odreći i prava na jedan dio Bosne."« (str. 396.) Tako je Tuđman rezonirao, a oni su njemu prikrpili sasvim nešto drugo.

Šeks je hrabro krenuo u raščišćavanje naše nedavne prošlosti. Ove knjige doprinos su uvođenju novih naraštaja u događaje koji i danas itekako utječu na nas. Zbog toga je dobro da su se pojavile.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 21. ožujka 2018.

Osobno