Print Friendly, PDF & Email

Josip Kalaica, Razmijenjeni iz bugojanskog logora »Stadion« 19. 3. 1994., HDCDR u BiH, Mostar, 2014.

Htjeli su samo biti svoji na svome i zbog toga su stradavali u nametnutom Domovinskom ratu. Radi se o Hrvatima, konstitutivnom narodu u BiH. Knjiga pred nama govori o takvim događajima u bugojanskom kraju. Sada razni sve to žele označiti kao udruženi zločinački pothvat. Ova knjiga sve itekako niječe.

Pisac je podnio teške muke u bošnjačkom logoru na bugojanskom nogometnom stadionu. A nekada je tu prošao sve uzraste i osjećao huk s tribina. Sada osjeća huk smrti. Proizvode ga oni od kojih mnoge poznaje.

Dok Kalaica opisuje što se sve događalo, daleko je od izljeva mržnje. Kao da se svemu čudi i dječački pita: zbog čega? Nakon šutnje u njemu se stvara odgovor da se dogođeno ne smije zaboraviti. Istina je, bilo je, boljelo je, ali se izdržalo pa i kad se mrilo. Hrvati su odlazili svome Bogu znajući da su nevini.

Čitatelj od ove knjige ne smije očekivati stručna objašnjenja spomenutih događaja. Pisac umjesto toga podastire činjenice. Navodi logore i zatočenike koji su bili u njima. Spominje zlokobni rokovnik Dževada Mlaće. Donosi srž iz presuda za ratne zločine nad bugojanskim Hrvatima, iako je toga bilo još i više. Pa onda slike logora, popis ubijenih zatočenika, ranjenih zatočenika, premlaćenih zatočenika, slike razmjene. Tu su i dokumenti Armije BiH glede ovih događaja, imena stražara i odgovornih osoba u logoru. Da ponovimo, bilo je, nije izmišljeno.

Zacijelo bi bilo dobro da i drugi opišu svoja stradanja. Ne smijemo se dati beznađu. Ako ništa drugo, neka ostanu dokumenti za buduća, bolja vremena. Ne čekajmo da nam netko izgradi spomenik na koji imamo pravo, izgradimo ga samima sebi, po uzoru na Kalaicu i njegovo Bugojno.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 18. svibnja 2016.

Osobno