Ivica Đovani Matešić – Jeremija, Naresla je trava, Narodni list, Zadar, 2006.

Oni su u teškim trenutcima obranili svoju domovinu. S njima je bio i pisac ove knjige. Sada je, kažu, mirnodobsko vrijeme. Pisac je opet s njima. Ali, borba se, na žalost, i dalje nastavlja. Skupljeni ogledi o tome zorno svjedoče.

Riječi su opore, teške. Ne okolišaju, nego zasijecaju u bit. Takve su i rečenice, već prepoznatljive iz prijašnjih knjiga. Na pozornici je braniteljska stvarnost. Umjesto zasluženog priznanja, svakodnevna borba s vjetrenjačama. Neki uspijevaju pobijediti unatoč svemu, neki se drogiraju, opijaju, odaju pljački da bi mogli preživjeti, ubijaju se. Ništa nije izmišljeno, sve je stvarno poput crnih kronika u novinama. Prisjećanja iz nedavnog rata obvijaju sve te događaje. Tada su to bili stameni ljudi, oni za divljenje. Tukli su se bespoštedno, sanjajući o slobodi. Neko vrijeme su je i uživali, a onda su počela proganjanja. Prednjačila su javna glasila, međunarodni predstavnici, Haaški sud. Čak i pobjednički generali dobiše lisice na ruke. Uzdrhtalo braniteljsko srce takve događaje mučno podnosi. Nije da je slabo, samo teško pronalazi smisao i razlog za daljnju borbu koja je već trebala biti završena.

Čitajući Matešićevu knjigu čovjeku na pamet dođu spomenici rasijani diljem naše domovine. Predstavljaju križeve, stećke... Doplovili su k nama iz nekog drugog vremena, počesto su nahereni, ali su tu i žele trajati. Bili nagriženi ne znam kako zubom vremena, čovjek im se uvijek obraduje. Oni su znak da u nama još bije narodno, ne kapitalističko, socijalističko ili neko takvo srce.

Prvi ogled ili zapis u knjizi objavljen je 1. siječnja 2004., a zadnji 12. siječnja 2006. u Narodnom listu u Zadru. Matešić je oteo prolaznosti neke krhotine naše povijesti. Na nama je razumjeti tu povijest i pripomoći da ona barem malo manje mučnije izgleda.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Jasnoća pogledâ, Međugorje, 19. svibnja 2008., 13.15 – 13.45