Print Friendly, PDF & Email

Vlado Čutura (priredio), Kako je lijepo biti svećenik, Glas Koncila, Zagreb, 2010.

Dok oni koji se skrivaju iza tzv. laicizma nemilosrdno napadaju Crkvu i svećenike, papa proglašava »Svećeničku godinu«. U hrvatskom narodu obilježena je između ostaloga i knjigom koja je pred nama.

Priređivač je pošao jednostavnim pristupom i on je dao zanimljive plodove. Dopustio je da progovore svećenici različitih životnih doba i iz različitih zajednica, s obje strane granice. Tako se došlo do presjeka što hrvatsko svećenstvo danas zapravo jest.

Iz gore rečenoga proizišlo je i još nešto vrlo znakovito. Vremena u kojima su svećenici živjeli itekako su oblikovala njihov izričaj i stav. To su vremena Drugog svjetskog rata, vremena komunizma i vremena hrvatske države. Uz svu surovost jedno se na drugo skladno nastavljaju i završavaju u čovjekoljublju, bogoljublju i domoljublju. A već sviću i nova vremena, vremena onih koji su se rodili i odgojili nakon Domovinskog rata.

Nemam nikakvu namjeru prepričavati sudbine pojedinih svećenika donesene u ovome djelu, jer je to nemoguće. Svaka je više-manje zaslužila biti pretočena u roman. Posebno one iz Drugog svjetskog rata i poraća. Bože, koliko žrtve s jedne strane i ljudske zloće s druge! Zlo očito ni tada, kao ni danas, ne trpi dobro.

Jedan od naslova članaka o pojedinim svećenicima glasi: »Na temeljima roditeljske vjere«. On odgovara na sva pitanja o tome što je podiglo i očuvalo ove ljude. Nisu pali s neba nego su iznikli iz svoga hrvatskog naroda s njegovom katoličkom vjerom. I kakav je taj narod takvi su i oni. Zbog toga su promašeni napadi protiv svećenika. Ako oni nisu u redu, to znači da mi nismo u redu, jer su, ponavljam, potekli od nas.

Svećenička je godina prošla, što smo učinili? Hoćemo li barem prelistati ovakva i slična djela ili ćemo i sami baciti kamen na ove žive ljudske sudbine?

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 20. veljače 2012.; hrsvijet.net, 19. veljače 2012.

Osobno