PREMA KAMO IDEMO
- Detalji
- Kategorija: Periodika
- Objavljeno: Četvrtak, 01 Lipanj 1995 23:23
- Hitova: 1756
Prebirem ovih dana po knjigama pisaca, mislitelja... suvremenoga doba. Većinu njih veže ta nit da su im djela nabijena tragikom, besmislom, lomovima svih vrsta. Malo je onih čija djela odišu nadom, toplinom, svjetlošću. Lijepo je prestalo biti lijepim, a ružno ružnim. Sada je ružno lijepo, a lijepo ružno.
Jedan od onih koji se usudio biti drukčijim jest Francuz Charles Péguy (1873. - 1914.). Kritizirao je društvo u kojemu je živio, ne štedeći ni one s lijeva, kao ni one s desna. Zbog toga je imao prijatelja i neprijatelja među svim slojevima francuskoga društva. Nije se bojao reći da političari trebaju biti ćudoredni i svoj posao ili poslanje vršiti u skladu s kršćanskom mistikom. Odbacivao je sve lopovluke, neiskrenost i dvostruki način života. On je nastojao biti ono što jest. Hrabro je ustao protiv obožavanja novca i postizanja blagostanja pod svaku cijenu. Častohleplje je njemu bio pojam kojega se treba stidjeti.
