Ante Delić, Ante Pavelić. Nepoznata pisma iz talijanskog zatvora, Naklada Trpimir, Zagreb, 2019.
Pucnji su odjeknuli Marseilleuom. Nadnevak 9. listopada 1934. Ubijen je jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević I. Pucnji su odjeknuli Beogradom. Nadnevak 20. lipnja 1928. Smrtno je ranjen hrvatski vođa Stjepan Radić, kao i još neki hrvatski zastupnici. Pucnji su odjeknuli Zagrebom. Nadnevak 5. prosinca 1918. Ubijeni su desetci Hrvata i ranjeno ih na stotine dok su nenaoružani i mirno prosvjedovali protiv ulaska Hrvatske u Jugoslaviju. Samo neupućenima ovi događaji nisu povezani. A takvih nažalost ima i dan danas.
Djelo pred nama izravno se bavi prvim navedenim pucnjem, a neizravno progovara i o onima dvoma. Ujedinili se Hrvati i Makedonci te smaknuli omraženog kralja. Tko je stajao iza? Ustaški pokret? Optuženi Ante Pavelić, kao vođa ustaškog pokreta, te Georges Desbons, glasoviti francuski odvjetnik, misle drukčije. Oni atentat pripisuju hrvatskom narodu. Silom i na prijevaru uveli su ga u jugoslavensku tamnicu kamo se njemu nikako nije išlo. A onda su počela batinjanja i ubojstva u toj tamnici. Kralj je čak prisvojio i hrvatsko ozemlje. To se nije moglo trpjeti. Zbog toga je nastao i ustaški pokret, da stavi ljutu travu na ljutu ranu, kako su govorili.
Zanimljivo je pratiti sve ovo kroz Pavelićeva i Desbonsova pisma. Pavelić je u to vrijeme bio u talijanskoj tamnici u Torinu, Desbons je bio na slobodi. Obojica su morala paziti što i kako pišu. Ipak, mnogo su toga rekli i ostavili za povijest.
Pisma je Desbonsova udovica Marie predala fra Branku Marijiću. On ih je, pak, predao Pavelićevoj kćeri Višnji. Ante Delić po prvi ih put sada objavljuje u presliku, a izvornike je obećao predati Hrvatskom državnom arhivu. Time će biti obogaćena literatura potrebna za proučavanje tih nesretnih vremena.
Tjelesna kraljeva zaštita u Marseilleu bila je slabo ustrojena. Zbog čega? Pisma donesena u knjizi ne odgovaraju izravno na to. Ali donose kako je sam atentat ocijenjen u Francuskoj i na Zapadu. Nakon 10-ak mjeseci istrage podignuta je optužnica za zločinačko udruživanje. Kroz to vrijeme, a posebno nakon nje, napravljeno je sve da se Desbons makne sa suđenja. Poduzimali su to i Francuzi i Srbi koji se više nisu toliko prikrivali jugoslavenstvom. Mislilo se i o porotnicima. Zadaća da ih stavi pod nadzor pripala je Kosti Todorovu, bivšem bugarskom izaslaniku u Ligi naroda koji je za vrijeme I. svj. rata bio časnik francuske vojske na istočnom bojištu, protiv svoje vlastite zemlje. Kretao se u masonskim krugovima. Raspolagao je velikim svotama novca što mu ih je isplaćivao pročelnik Ureda za tisak pri Jugoslavenskom poslanstvu u Parizu, Vučetić.
Nastalo je hrvanje između Desbonsa, koji je sve gledao pod vidom neriješenog hrvatskog pitanja u Prvoj Jugoslaviji, te Francuske i Srbije, koje su to odlučno pobijale. Unatoč zakonu na svojoj strani, Desbons je itekako bio onemogućen u obrani atentatora koje je on držao za revolucionare pravedne stvari. Novčano su ga podupirali hrvatski iseljenici preko, za tu prigodu ustanovljenog, Hrvatskog narodnog fonda. Onaj tko to sve nepristrano sagleda lako uvidi da se nije sudilo pojedincima zbog određenog djela nego narodu zbog njegova vapaja za slobodom.
Osim samih pisama u knjizi su važni i doneseni prilozi. Oni govore o životu branitelja dr. Georgesa Desbonsa te o njegovu odgovoru zašto je branio ustaše, govore o Eugenu Didi Kvaterniku, o pismima Svetozara Pribićevića itd. Zaista vrijedno povijesno štivo.
Što god mislili o ustašama treba pročitati ovo djelo nastalo iz rada Ante Delića na doktoratu »Djelovanje Ante Pavelića od 1945. do 1953. godine«. Događaji iz prošlosti nisu crno-bijeli, nego imaju mnogo nijansi sivoga. Uostalom uvjerite se sami.
Miljenko Stojić
Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 21. listopada 2020.