Print Friendly, PDF & Email

Ivica Šarac, Kultura selektivnoga sjećanja, Crkva na kamenu, Mostar, 2012.

O događajima za vrijeme Drugog svjetskog rata na ozemlju Hercegovine ispisano je do sada mnoštvo knjiga. Kroz dugih, mračnih 45 godina revno su to činili komunisti. I dotakli su se svakog stvarnog i nestvarnog zločina kojeg su Hrvati učinili, odnosno koji im je pripisan. Postupilo se tako i prema Nijemcima i prema Talijanima. O svima drugima puno je bilo manje riječi ili ih nije nikako bilo. Nakon Domovinskog rata Hrvati pokušavaju nadoknaditi izgubljeno. Ali ima tu još puno posla. Sad se pojavljuje knjiga s naslovom Kultura selektivnog sjećanja i podnaslovom Hrvati Hercegovine i Nezavisna Država Hrvatska. Hajde, podnaslov bi trebao biti jasan. No, što je s naslovom? Tko to gaji selektivno sjećanje? I prema kome ili prema čemu?

Sama knjiga zamišljena je kao dio trilogije. Ova govori o zbivanjima od travnja do kolovoza 1941., sljedeća bi trebala obuhvatiti razdoblje 1944. – 1946., a sve bi završilo prikazom godina implementiranja i etabliranja komunističke vlasti u lokalnim hercegovačkim sredinama, kako kaže sam autor. Hoće li zamišljena trilogija doista reći što bi trebalo reći ili će i ona ostati nedorečena unatoč mnoštva podataka koji će biti doneseni, kako barem svjedoči ova prva knjiga? Logika nalaže da se to da iščitati iz temelja na kojima počiva čitava ta povijesna priča.

Neki ocjenjivači knjige govore da je Šarac napisao knjigu u kojoj otkriva najtamniju stranu naše, a time i svoje prošlosti. Još dodaju da je najteže u »svome« mraku pisati o »svome« zlu. Samo se od sebe ovdje nameće pitanje: pišu li se povijesne knjige zbog toga da se razgoliti »svoj mrak« ili zbog toga da nam objasne povijesne događaje u svoj njihovoj složenosti? S druge strane, je li moguće razgolititi taj »svoj povijesni mrak«, dok još uopće nismo razgolitili zlo koje se sručilo na naša leđa u određenom povijesnom mraku?

Još nešto. Na 41 str. ima podnaslov »Stvaranje okvira za mržnju«. Za one koji nisu čitali knjigu, riječ je o uspostavljanju ustaške, da ne kažemo hrvatske, vlasti na ozemlju Hercegovine. Međutim, nije li taj okvir za mržnju trebalo pomaknuti puno ranije, recimo na sami čin uspostave Jugoslavije? Možda čak i ranije, na međunarodne igre s Hrvatima i Srbima ili jasnije rečeno na guranje jednih protiv drugih zbog probitaka tih međunarodnih moćnika. Isto tako nisu li svemu kumovali i velikosrpski pokušaji odupiranja toj novoj vlasti, počevši od samog trenutka raspada Prve Jugoslavije? Nešto slično kao pred Domovinski rat. Istina, spomenuti su u knjizi, ali je li im dana primjerena povijesna uloga?

Podrazumijeva se da je teško na temelju jedne knjige ocjenjivati čitavu trilogiju. S druge strane ovo i nije klasična ocjena, nego iznošenje na vidjelo pitanja koja je dotična knjiga pobudila. Jer, dobro je dok se govori, najgore je kad se zašuti a svatko drži da posjeduje istinu.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 28. rujna 2014.; hrsvijet.net, 27. rujna 2014.; glasbrotnja.net, 29. rujna 2014.

Osobno