Print Friendly, PDF & Email

Dubravko Jelčić, Nasilje žalosnih uspomena, Naklada Pavičić, Zagreb, 2012.

Nekada nam se čini najlakše i najbolje sve zaboraviti, ali što smo time dobili? Zbog čega mislimo samo na muku, a ne mislimo na te iste trenutke u smislu pobjede? Dubravko Jelčić na ovaj način iznosi pred nas svoje krhotine sjećanja.

Ponajprije je tu vrijeme slavne »Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika«. Dotle se govorilo o hrvatsko-srpskom ili obratno, odnosno o zapadnoj varijanti. Tko je progovorio drukčije gubio je ne samo radno mjesto nego bio određen i za tamnicu. Komunistička partija je revno čuvala svoj pogled na nas. Jelčić spominje i desetodnevnu turneju Društva književnika Hrvatske po Slavoniji. Vjerojatno se toga ne sjećamo, ali kada pročitamo doneseno vidimo da je bila važna, da je propitivala stanje duha poslije Deklaracije. A onda Hrvatsko proljeće u Slavoniji.

Slika otpora u čitavoj Hrvatskoj, otpora u čitavom hrvatskom narodu. Znamo kako je završilo, ali zapalilo je to baklju slobode. Planula je devedesetih godina prošloga stoljeća da bi je HDZ pod vodstvom Ive Sanadera sramno trnuo u razdoblju 2003. - 2007. Jelčić nije dao da ga prevare i sličio je u tome mnogim drugima. Uzalud što su im dolazili u janjećoj koži. Duh devedesetih bio je drukčiji, jači.

Čitajući ove retke čovjek kratko prolazi kroz povijesne trenutke koji su bili itekako važni. Ponekada su izgledali neznatni kao ona turneja književnika kroz Slavoniju. Jedni su političari bježali od njih, uskraćivali im gostoprimstvo, drugi su s njima pjevali zabranjene pjesme, one hrvatske, danas tako bezazlene, a narod je stalno bio uz njih. Ispunjao je dvorane u kojima su gostovali i iskazivao im gostoprimstvo na svakom koraku. Očito se toga Jelčić dobro sjeća dok u drugom dijelu, koji zauzima polovicu knjige, razmatra o našem položaju, o našoj budućnosti. Teško mu gledati, kao i narodu, da se netko igra s mukom stečenom slobodom. Jednostavno ne može šutjeti pa zbog toga na kraju kaže da je rekao i spasio dušu svoju.

Nisu ovo one debele, bogato opremljene knjige, u kojima nam pisac iznosi mnoštvo podataka, mnoštvo zakučastih pitanja tako da na kraju ne uspijemo shvatiti što zapravo hoće ili što je njegovo osobno mišljenje. Jelčić je ovdje potpuno jasan. Pred očima mu je sudbina njegova naroda. Potiče sebe i nas da to nikada ne smetnemo s uma i da u svim svojim djelovanjima razmišljamo jesmo li na korist ili nauštrb svojih predaka. Pa kako odgovorimo.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 12. listopada 2014.; hrsvijet.net, 11. listopada 2014.; glasbrotnja.net, 13. listopada 2014.

Osobno