Ivo Mijo Andrić, Sonetne zvijezde, S & A COMPANY, Sarajevo – Zagreb, 2005.
U današnjem pjesništvu malo je onih koji pišu sonete, a još je manje onih koji njima ispunjaju čitavu zbirku. Među te spada Ivo Mijo Andrić. To će zacijelo početi zanimati čitatelja pa će pokušati vidjeti što se krije među koricama knjige.
Ja bih počeo od samog naslova. Mislim da nije najsretnije izabran. Ne bi tako bilo ni da je sonetnim zvijezdama ispunjena čitava zbirka, a ne samo jedan njezin dio. Neki smisao taj naslov može dobiti tek ako pretpostavimo da je on igra riječi glede jedne sonetne forme i ljepote koja se želi ovjekovječiti.
Andrić svojim sonetima kao da želi opjevati svijet oko sebe. Sonetne zvijezde najprije posvećuje svojim bližnjima: majci, ocu, sestrama, bratu, ženi, djeci, prijateljima, nakon toga nama i njima, ma što god to značilo. Ima i jedna sonetna zvijezda Tinu Ujeviću, kao i socijalizmu. Potonja je oda jednom propalom sustavu, za koji on kaže da ga nikako ne bi trebalo miješati s komunizmom. O učitelju ovih namisli pak kaže: »Marks je idejama gradio epohu / U kojoj će ljudi živjeti u slozi« (Sonetna zvijezda socijalizmu, 1). Očito je da nije čitao Marksove pjesme koje njegovi sljedbenici pomno kriju. Naivna vjera u domete socijalizma prožima čitavu knjigu.
Možda iz svega ovoga proizlazi i prilična nebriga prema jeziku. Zbirku je bilo potrebno brižljivo lektorirati, odnosno pročistiti je na neki od jezika kojim se govori u BiH. Ovako, čini se da pjesnik piše hrvatski, ali to je neki hrvatski bratsko-jedinstvujući.
Ni sve rime u sonetima nisu sretno pogođene. Nekada je pjesnik više podlijegao njihovu zvuku, a manje njihovu značenju. Dobra rima je tek onda kad se spoji i jedno i drugo. Nadajmo se da će pjesnik više paziti na to, ako nastavi dalje ovim putem.
Ipak, uz sve nabrojane nedostatke dobro je da se pojavila ova knjiga. Doziva nam u svijest miris predaje koju je besmisleno jednostavno prebrisati. Ona se treba uliti u našu sadašnjost da bi na nov način nastavila u njoj postojati.
Miljenko Stojić
Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 5. ožujka 2007., 21.00 – 21.45