Print Friendly, PDF & Email

Mario Vasilj (uredio), Međugorje. Gospina škola, Print Team, Mostar, 2011.

Mnogi nisu čuli za Hrvatsku, još manje za Herceg Bosnu, ali su čuli za župu Međugorje. Čak su godinama štedjeli da bi tu došli nekoliko dana i na licu se mjesta uvjerili u ono što čitaju. Nakon svega ponijeli su dojmove u svojim srcima i nekoliko kamenčića s Brda ukazanja ili s Križevca.

Kada sam pročitao ovu knjigu, učinilo mi se da se urednik obraća upravo ovakvom hodočasniku. Nema tu postavljanja zakučastih pitanja, umovanja, sve je jasno i jednostavno. Datost Gospina ukazanja je na djelu i ona se u knjizi očituje kroz prihvatljiv ritam tekstova i slika. Nakon što se knjiga otvori u tišini svoga dalekog doma, stanu navirati uspomene i onda se svemu počinju dodavati i svoja spoznanja i razmišljanja. Stvara se nova knjiga, knjiga našega života.

Mogao je urednik izabrati i drugi način, ali je izabrao upravo ovaj. Prednosti su mu da nas izravno ubacuje u događanje, a mane da ostavlja neodgovorenim razna pitanja. Ponekada je to dobro, ponekada nije. Na čitatelju je na to odgovoriti.

Recimo sada kako je sama knjiga sastavljena. Nakon nepreuzetna urednikova predgovora najprije slijede govori samih vidjelaca. Očito su »pokupljeni« na nekom njihovom zajedničkom nastupu, najvjerojatnije u posljednje vrijeme. To su govori kakve oni obično drže hodočasnicima. Malo o početcima ukazanja, malo o njihovim utjecajima na njih, malo o svojoj slici svijeta. Sve u skladu s duhovnošću kakva se razvijala i kakva se još uvijek razvija u župi Međugorje pod utjecajem ukazanja Kraljice mira. Nakon toga slijede razmišljanja trojice franjevaca koji su djelovali ili djeluju u Međugorju, s tim da je jednome dano dvaput nastupiti. Onda još natpis o Križevcu i Putu križa, i to je to. Šteta da je izostalo Brdo ukazanja, kad se već posebno spominjao Križevac. A moglo se poneku progovoriti i o crkvi, jer su ona, brdo ukazanja i Križevac one tri bitne točke u župi Međugorje odakle sve počinje i dalje se širi.

Poneku treba reći i o lekturi. Prilično je dobro napravljena, iako se nekada i pretjeralo da se ne bi iskočilo iz standardnog jezika. Tako je riječ vidioci pretvorena posve nepotrebno u vidjeoci. A baš je ikavica ona koja uz Kraljicu mira još i danas obilježava Brotnjo u kojem se sve događa.

Izloženo u knjizi jesu kamenčići s puta, našega, koje će čitatelji čuvati i o njima razmišljati ili ih odbaciti kao nešto nevrijedno. Pogledajmo je li to tako. Jedan od njih izgleda na sljedeći način.

»Gospa kaže da je sotona iznimno jak i da želi razrušiti naše obitelji. Svoju obitelj možemo obraniti samo molitvom. Jer iz obitelji nam dolazi sve: i dobri svećenici, i vrijedni liječnici, i kvalitetni političari. Stoga ako nam je obitelj zdrava, čitav će svijet biti zdrav. No često kažemo da nemamo vremena za molitvu, za svoju djecu i obitelj. To međutim nije istina jer nam je Bog dao dovoljno vremena za sve, samo ga trebamo pravilno rasporediti.« (str. 10.)

Ne bih rekao da je ovo nešto, i sve ostalo u knjizi slično ovome, na što ne bi trebalo obraćati pozornost. Dapače! Nestat će svijeta budemo li se prema onom temeljnom odnosili na neozbiljan i nedorastao način. Svijet u kojem živimo zbog pohlepe je krenuo drugim putem. Kršćani su o tome neprestano govorili i danas se dokazuje da njihov govor nije bio pretjerivanje. Prosvjeduje se na sve strane. U Međugorju je to počelo još 1981., samo na drukčiji način.

Ova će nas knjiga zacijelo potaknuti na dobra razmišljanja. Do nas je hoćemo li ih slijediti ili ne.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 14. studenoga 2011.

Osobno