Print Friendly, PDF & Email

Velimir Mabić, Sve je počelo u Širokom, Općinski odbor HDZ-a BiH, Široki Brijeg, 2010.

Mislio sam da će mi i ovo biti jedna od onih knjiga koje pogledam, ostavim na policu i poslije rabim prema potrebi. Jer, ne volim pisati o usko stranačkim probitcima. Međutim već sam na prvim stranicama shvatio da je ova knjiga nešto drugo. Uz ono stranačko, donosi puno toga iz povijesti širokobriješkog kraja kroz proteklih dvadeset godina. Zbog toga s pravom u podnaslovu stoji »kronologija jednog vremena«.

Pisac tvrdi da se HDZ BiH počeo stvarati u Širokom Brijegu i odatle naziv ove knjige. Bilo to potpuno točno ili djelomično, važno je reći da je Široki Brijeg u tim prijelomnim godinama odigrao uistinu važnu, povijesnu ulogu ne samo u životu Hrvata u BiH nego i onih u Hrvatskoj. Tko se ne sjeća tenkova što su krenuli iz Mostara i koje Širokobriježani zaustaviše u Pologu. Da su tada prošli na način kako su naumili, teško da bi hrvatske države ikada bilo ili bi bila u sasvim drugim granicama. A bilo ih je »samo« 80, zajedno s 23 krupna kamiona i transportera. S druge strane stajala je tek namisao »Pristri cestu..., nema prolaza« i junačko srce. Završetak je poznat. Otišli su pokunjena repa.

Ono što izbija iz svakog retka knjige jest franjevačka duhovnost duboko srasla s pukom Božjim. To je odigralo ključnu ulogu u sretnom ishodu zaustavljanja tenkova, kao i u mnogim drugim pothvatima. Fratar je bio s njima i kad se pjevalo i kad se ginulo. Širokobriješka crkva duboko se urezala u misao i srce domaćeg pučanstva, ali i mnogih drugih. Misli su jasne i bistre, a srce odlučno. Povijest koju je Široki Brijeg počeo disati polaganjem kamena temeljca franjevačkom samostanu 23. srpnja 1846. ne može se izbrisati i nema toga Širokobriježanina koji nije ponosan na nju.

Dašak slobode početkom devedesetih godina prošlog stoljeća pružio je priliku promijeniti nadnevak dana općine Široki Brijeg. Znalo se koji bi trebao biti novi, Velika Gospa, dan kada na Široki Brijeg hrle sa svih strana pomoliti se pred kipom Gospe obučene u plavo. Prije je to bio »7. februara«, dan kad komunisti oslobodiše života 12 franjevaca i na stotine vojnika i civila. Čim je ova promjena napravljena svima je bilo jasno da je sloboda uistinu pred vratima. Promijenjen je naravno i naziv samog mjesta. Nije to više Lištica, ime rijeke koja protiče kroz grad, nego Široki Brijeg, ijekavizirana inačica negdašnjeg naziva Široki Brig. Kasnije je u samom središtu postavljen i veliki križ kao spomen na sve širokobriješke žrtve. Postavljeni su i kipovi dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška, te pokrenuta »Svibanjska sjećanja« i »Širokobriješka zvona«, kao i ratni radio Široki Brijeg. Lice je umiveno, povijest može teći.

Ne bi trebalo pomisliti da je sve na Širokom Brijegu tih godina išlo glatko. Kao i u Hrvatskoj, najprije su bili »stranka opasnih namjera«. Zbog toga im nisu dali ni održati prvu tribinu najavljenu za 1. travnja 1990. Milicija i komunisti su se isprsili. Pristup prostoru ispred Gimnazije bio je zabranjen. Mislili su da su pobijedili, ali to je samo raspirilo povjerenje u ovu novu stranku. Pučanstvo je shvatilo da ide u dobrom smjeru i počeli su joj se listom priključivati. Podrazumijeva se da nije poštivalo zabranu okupljanja na tribinu. Skupilo ih se oko 5.000. Sve je prošlo u redu, iako je postojala opasnost od provokatora.

Iz ispričane povijesti vrijedi istaknuti još jedan događaj. Skupina od 40-ak Širokobriježana pokušala se približiti HDZ-u u Širokom Brijegu, jer ima »poštene namjere« i želi pomoći u budućem radu. Bilo je to pred same izbore kad je postalo jasno da će HDZ biti pobjednik. Dok se kretalo iz ničega, nije ih bilo. Sastanak je utanačen jedne subote pa je u knjizi ova skupina nazvana »subotari«. O čemu se točno radilo najbolje govori navod iz knjige koji izgovaraju »subotari«. »Čelni ljudi iz Općinskog komiteta partije teškom su mukom i dugogodišnjim trudom uspjeli izboriti skidanje etikete ustaštva s naroda Lištice, a vi sada svojim neodgovornim ponašanjem dajete razloga da nas ponovo proglase ustašama.« (str. 75.)

Bilo bi zaista šteta da ova knjiga nije napisana. Svrnula je pozornost ljudi na bit stvari koje su se kroz proteklo vrijeme događale u Širokom Brijegu. Mladi će tu pronaći prve spoznaje, a netko od starijih će možda prionuti pisanju sustavnijeg i obuhvatnijeg djela. Ta vremena zaista se ne smiju zaboraviti. Polog su naše bolje budućnosti.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 22. kolovoza 2011.; hrsvijet.net, 21. kolovoza 2011.e

Osobno