Print Friendly, PDF & Email

Ivan Strižić, Zločin bez kazne, 1 i 2, Naklada Hrvoje, Zagreb, 2010.

Slunjsko-plitvički kraj platio je veliku cijenu u ljudskom i tvarnom smislu u srbijanskoj oružanoj agresiji i okupaciji 1990. - 1995. Ove knjige veoma podrobno to dokazuju. Na oko 1.700 stranica iznijete su ne samo posljedice, nego i nastanak i razvoj takve nepotrebne nesreće.

U središtu svega je srpska manjina u Hrvatskoj. Pobunila se protiv demokratski uspostavljene hrvatske vlasti. Poticatelji su bili različiti, dotiče ih se autor bez dlake na jeziku, a posljedice su bile sljedeće. »U slunjsko plitvičkomu kraju, u četiri godine srbijanske oružane agresije i okupacije, protjerano je sa svojih vjekovnih ognjišta preko četrnaest tisuća Hrvata i drugog nesrbskog stanovništva, ubijeno je na najokrutniji način ili pak poginulo, prema još uvijek nepodpunim podatcima, 583 osobe, 231 osoba umrla je poradi teških ratnih prilika, ranjeno je preko četiri stotine mladića i muževa u najboljim godinama života, teško je povrijeđeno ili oboljelo 115 vojnika (samo na hrvatskoj strani), zlostavljano preko dvije stotine ljudi pretežito starije životne dobi (samo na hrvatskoj strani); u izbjeglištvu i progonstvu, daleko od zavičaja i rodnoga doma, umrle su još dvije stotine ljudi (samo na hrvatskoj strani).

Spaljeno je i uništeno preko pet tisuća kuća, gospodarskih objekata i stanova, uništena je sva infrastruktura i privredni potencijali, nestalo je, izbrisano s karte naseljenih mjesta preko stotinu sela i naselja, zajedno s crkvama, školama, sjećanjima...« (str. 6.)

Naravno, nakon ovoga svaki je komentar suvišan. No, to ipak u piscu nije ostavilo tragove mržnje. Činjenice iznosi staloženo, ne naziva nikoga pogrdnim imenima, ne poziva na osvetu. Njemu je samo stalo do istine. Zato ima snage prozvati tzv. Međunarodnu zajednicu zbog propusta nečinjenja ili pomaganja nadirućeg napadača. U prvom redu to su London i Pariz, a njihovi su pomagači JNA i komunisti. Na njihovim krilima nastoji uzletjeti velikosrpska imperijalistička namisao.

Rekosmo, djelo je sastavljeno od dvije knjige, iako je prva tako reći glavna. Druga je ustvari sustavno nabrajanje žrtava, zarobljenih, protjeranih... Prva knjiga na publicistički način nastoji rasvijetliti događanja na slunjsko-plitvičkom kraju u Domovinskom ratu. Autor duboko zadire u prilike, raščlanjuje događaje, zaključuje. Ponekada nam se zbog toga može učiniti kao da čitamo neki napeti povijesni roman. Daj Bože da je bilo tako, umjesto ove nesmiljene stvarnosti. Podrazumijeva se da je u jednom ovako zamišljenom djelu na kraju dodano i kazalo spomenutih osoba, kao i kazalo zemljopisnih pojmova. Naravno da je navedena i korištena literatura.

Ove dvije knjige ostat će trajnim spomenikom žrtvama slunjsko-plitvičkog kraja, ali i trajnom optužbom tzv. Međunarodnoj zajednici koja je propustila kazniti napadača. Logično je da je iz te činjenice nastao i sami naslov knjige. Može se naravno nadugo i naširoko pripovijedati zbog čega tzv. Međunarodna zajednica nije postupila onako kako to zahtijeva povelja UN. Prisjetimo se, umjesto da pomogne žrtvi, oni su joj nametnuli embargo na naoružanje, a to je značilo izručivanje dobro naoružanom napadaču. Kasnije su napadaču pomagali na razne druge načine. Međutim, umjesto širokog pripovijedanja bolje je jednostavno zaključiti da su imali svoje osobne probitke na ovom ozemlju i zbog toga su se ponašali i ponašaju tako kako se ponašaju.

Ne bismo smjeli zaboraviti ove, ali ni sve druge žrtve pale u obrani slobode u kojoj uživamo. No, to u nama ne smije rađati destrukcijom, poručuje nam pisac ovim knjigama, nego mudrim djelovanjem u čuvanju i izgradnji svoje domovine.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 31. listopada 2011.; hrsvijet.net, 27. listopada 2011.

Osobno