Print Friendly, PDF & Email

Radica Leko, Izabrane pjesme, HKD Napredak, Posušje, 2018.

Uvijek se postavljalo i uvijek će se postavljati pitanje a zbog čega netko piše? Nema jednoznačnog odgovora, svatko to zna najbolje za se. No ipak u srži svega su brazde naše duše, nastale djelovanjem života oko nas. Mogu nas zatrpati i ugušiti, a mogu nas i oplemeniti.

Radica Leko sve je to prošla te je progovorila stihom. Njezina prva zbirka pjesama nosi naslov Mome leptiru. Sin je rastao, školovao se, mogli bismo reći dozrio i onda ga odjedanput više nema. Treba to znati izdržati. A o tomu svjedoči druga Radičina zbirka pjesama Nova svitanja. Bol je još tu, ali se osjeća da život ide dalje, teme su već drukčije. Nove pjesme nastavljaju taj hod. Sebi i drugima najbolje možemo odgovoriti samosvjesnim uspravnim držanjem.

Prepričasmo ukratko, ako se to može, ovu zbirku izabranih pjesama Radice Leko. Dotaknuvši njezin etički i ćudoredni dio zavirili smo mrvicu i u dušu naše pjesnikinje. Ona se želi izraziti duboko, osjeća pjesmu ne kao »umjetnost zbog umjetnosti«, kako su nekada neki naučavali, nego kao primjereno sredstvo komunikacije. Svi imamo dušu, kod svakoga je ona izbrazdana ovako ili onako, do nas je kakvom ćemo ju predstaviti drugima.

Stilska sredstva koja Radica Leko rabi primjerena su njezinim nastojanjima izraziti te krikove duše. Pjesma joj teče, miješa katkada standardni književni jezik i onaj svoga zavičaja i svoga djetinjstva, donosi nam pred oči slike koje bi drugi možda preskočili. Utječe pomalo na to i njezin poziv učiteljice, želi razjasniti stvari, lagano i pregledno, tako da nam je poslije puno toga jasnije.

U potkrjepu svega ovoga do sada rečenoga izdvojio bih određene stihove. Najprije nekoliko njih iz pjesme Moja pjesma: Pjesmo moja,/ pjevaj cvrkutom proljeća mojih svih/ umivaj se rosom cvjetova jutarnjih!// Pričaj mi tiho, ranjenu mi bajku,/ ponesi u stvarnost, mene jadnu majku. Ili one iz pjesme Vaga. Doša ćaća s Vage...// Kako mu se oči svitle,/ Kako mu se brk smije...// I mene je poljubijo,/ U obraz.../ Brte moj// Nije to činijo/ Od prija sto godina./ A meni je tek dvanest... Nove pjesme još će nastajati pa sam ih mislio preskočiti, ali moram spomenuti onu Prijatelju posvećenu Kreši Šegi. Bijaše riječ u početku./ I postade djelom./ Postade i ostade./ »Duša od čovika.«// Ona ne prizna prah!/ Prah je otpuhnut daškom.

Sve u svemu, Radica Leko očito nastavlja dalje punim plućima, punom dušom doživljavati svijet oko sebe. Neka joj je sretna ta plovidba, neka je dovede do sanjanog cilja.

Miljenko Stojić

Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 3. srpnja 2019.

Osobno