ULAZAK U BITNO

Print Friendly, PDF & Email

Dunja Ujević, Ministar obrane. Jedno sjećanje na Gojka Šuška, Alfa, Zagreb, 2003.

Jesu li novinari neka sila, kako im ponekada znaju reći? Vjerojatno jesu, mnogi ih se boje i pokušavaju im se dodvoriti, čak i onda kada su na visokim položajima. No, jesu li današnji hrvatski novinari sila? Opet vjerojatno jesu, pišu na sve strane! Bilo kako bilo, bezrazložno je strahovati. Oni će napisati što će napisati. Važno je samo donijeti dobre zakone da hulje i protuhe osjete da batina ima dva kraja. Ona svakako ne bi trebala pogoditi novinarku Dunju Ujević, unatoč britkom jeziku, što i sama priznaje. Zacijelo joj je taj jezik pomogao napisati izvrsnu knjigu kakva je »Ministar obrane. Jedno sjećanje na Gojka Šuška«. Znalački i jasno zahvatila je u bit stvari. Nije se doticala samo čovjeka o kojemu govori, ili još bolje kroz kojega govori, već i okoline u kojoj se taj čovjek kretao. A ona nije bila savršena i nije se počesto obazirala na ministrovu stvarnu ili izmišljenu silu. Bila je to velika igra koju je mogao dobiti samo veliki igrač.

Opširnije...

KOLOPLET ŽIVOTA

Print Friendly, PDF & Email

Nela Eržišnik, Moja tri života. Uspomene, Naklada Pavičić, Zagreb, 2003.

Svi koji su za dana bivše Jugoslavije doživjeli svoju punoljetnost vjerojatno znaju tko je Nela Eržišnik. Nisam provjeravao, ali kladio bih se da to znaju i mlađi. Ne mogu se tek tako lako zaboraviti likovi Marice Hrdalo i tetke Ikače, koje je ona tako savršeno igrala na raznoraznim daskama. Svojom hrabrošću razbijala je olovnu šutnju u ona bivša vremena, a svojim domoljubljem grijala je srca u ova današnja. Nije stoga pogriješila Naklada Pavičić što je u obliku knjige izdala njezine uspomene.

Opširnije...

U RALJAMA

Print Friendly, PDF & Email

Nenad Ivanković, Krvava zemlja, Tiva, Varaždin, 2003.

Može li se u obrambenom ratu načiniti ratni zločin? Svi znamo da može, samo bi nebrojeni mirotvorci koji su prošli krajevima BiH to jače viknuli, dapače, dreknuli bi. Opet, naravno, ne svi, kao što ni svi branitelji ne čine ratni zločin. Ipak, što treba istaći: nepravedni napad protivnika ili neprimjeren odgovor na njegov napad? Bezazleno pitanje? Ne! S njim se hrvemo još više sada, nego tijekom ratnih zbivanja. Hrabri na sve to odgovaraju na primjeren način.

Nenad Ivanković, kao novinar i publicist, u posljednje vrijeme zasjao je u svijesti svoga naroda. Taj položaj priskrbio je svojim odnosom prema onome što se tom narodu događalo tijekom Domovinskog rata. Nije stao u zavjetrinu, slušao što je probitačno trenutno govoriti i to činio, već je svojim djelovanjem pokušao odgovoriti što se to točno zbivalo s njegovim narodom tijekom ratnih godina. Jedan od plodova jest i knjiga »Krvava zemlja« koja govori o ratu u Bosni i Hercegovini. Ključ za njezino razumijevanje svakako su riječi na početku koje služe kao određena vrsta posvete: »Događaji u ovoj knjizi stvarno su se dogodili. Možda bi ih netko opisao drukčije, no nitko ih ne bi mogao zanijekati. Ja sam ih tako prikazao, jer vjerujem da je to istina o ratu moga naroda u Bosni i Hercegovini«.

Opširnije...

OPET ZAJEDNO

Print Friendly, PDF & Email

Joško Dadić, Tenkovi su izašli iz zemlje, Morski zvuk, Split, 2003.

Domovinski rat iznjedrio je junake od ljudi od kojih, možda, nismo očekivali da budu takvima. Jedan od njih zacijelo je i Joško Dadić, novinar Slobodne Dalmacije. Radio je svoj novinarski posao kao i svi drugi. Dani su tekli. No, rat je mnogo toga promijenio. Dadić je krstario bojišnicama ne samo Hrvatske, već i BiH. Ova druga država mu se toliko usjekla u pamet da je o svemu izdao knjigu sastavljenu od napisa koje je objelodanio od 2. travnja 1992. do 17. siječnja 1996. Bez dlake na jeziku, oslonjen na svoje osjećaje i razum, opisuje događaje oko sebe. Rekao bih da je bio pravi neovisni novinar. Kao i bojovnici, razmišljao je svojom glavom i nije se tukao za tuđe probitke.

Ne bih htio držati predavanje mnogim našim tzv. »nezavisnim« novinarima i novinama koji su se takvima nazivali tijekom rata. Počesto i danas. Ipak, moram spomenuti da se mnogi nisu vladali poput Joška Dadića. Probitak im je bio način djelovanja, pa nisu mogli izgraditi nešto što bi vrijedilo skupiti u knjigu. Zbog njih je dobro da novinska slova traju puno manje od knjiških. I bez njih domovina će moći i znati zacijeliti svoje rane.

Opširnije...

Osobno