VELIKI ČOVJEK I MALI LJUDI

Print Friendly, PDF & Email

Marijan Gubina, 260 dana, Auxilium, Osijek, 2011.

»Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim... Nemojte ni vi!« (str. 4.) Zamiriše ovo odmah na naučeni govor mirovnjaka preko noći, onih koji si umišljaju da znaju što je zapravo Domovinski rat. Ipak u ovom slučaju to nije tako. Treba pročitati Gubinino djelo i vidjet ćemo da je život pun nijansi i da u svakom trenutku, unatoč svemu, treba ostati na pravoj strani.

Bio je 10-godišnji dječak kada se zlo sručilo na njega i na njegovu obitelj. Dogodilo se to u Dalju, ljeta Gospodnjega 1991. »Rekao sam ti da će doći i mojih 5 minuta«, izgovorio je susjed i nastavio tući Gubinina oca i majku. Tako je to sve počelo, podrazumijeva se u njihovom obiteljskom domu. Došli su po njih i kalvarija je trajala punih 260 dana te odatle naslov ovoga djela. Otac, glava obitelji, nastojao ih je zaštititi, ali što je mogao? Čak je i mali Marijan morao na tzv. rad, kad se njihovim progoniteljima učinilo da je to bolje nego da umiru beskorisno u logoru. A svi su mu znali oca kojega su zvali Čaruga. Prijateljevao je s njima, pomagao im. Uzalud. Jezovito zvuče Čarugine riječi kad se obitelji ispričava što ih ne može zaštititi. (str. 82.) A bili su rijetki trenutci kad su bili zajedno, samo onda kad kao isprebijan jednostavno nije nikuda mogao.

Opširnije...

NISKA

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Luburić, Miris pogorjela svjetla, I., II., Essegg, Osijek, 2009.

Zdravko Luburić živi u inozemstvu. Čak se i poznajemo. Pa mi onda u jednom razgovoru reče da je izdao dvije knjige pjesama o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Čovječe! Što šutiš! Pročitao sam ih i zaključio da je Luburić nastojao duboko uroniti u događanja tih dana. Sudarili se svjetlo i tama. Na kojoj smo strani mi danas?

U duhu svoga dosadašnjeg pjeva Luburić uzima ime po ime iz niske pobijenih i pokušava se uživjeti u njegove posljednje trenutke, odgonetnuti kako mu je bilo i koju nam poruku šalje. Njih 66. Svijeće koje gore, a nemilosrdni ih vjetar nastoji utrnuti pod svaku cijenu.

Opširnije...

MUDRO I POLAKO

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Baković, Zatomljenja, DHK HB – Gral, Mostar – Zagreb, 2012.

Nije rijedak slučaj da se neki pjesnici javljaju tek u zrelijim godinama, kao recimo Janko Bubalo. I pritom duboko zaoru pjesničku brazdu. Njima svakako treba pridružiti i Ivana Bakovića s ovim njegovim prvijencem. Jednostavno rečeno: imamo pjesnika.

Kako i sam pisac svjedoči, pjesme iz ove zbirke dugo su stajale »u mraku«. Nisu, dakle, plod trenutnog pjesnikova doživljaja svijeta i sebe u njemu. Zbog toga nam ova zbirka s više desetaka pjesama može pokatkad zazvučati i kao zbirka izabranih pjesama nekoga tko je već u svemu tome ogrezao. Dotaknute su različite teme, od pjesnikova rodnog duvanjskog kraja, njegovih razmišljanja i promišljanja, gastarbajterske svakodnevice, Domovinskog rata, jednostavno slike života iz jednog kutka Herceg Bosne. Pjesnik je iz nje odlazio i u nju dolazio, uvijek svjestan da je to okvir za njegovo postojanje u svim oblicima.

Opširnije...

ONI TAMO I OVAMO

Print Friendly, PDF & Email

Antun Jozing, Mrtvi se ne vraćaju, HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 2012.

Čitamo ovih dana kako je negdašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić svoju Spomenicu iz Domovinskog rata bacio u smeće. Nazvao je taj čin velikim pospremanjem. Za razliku od njega mnoštvo Hrvata ne misli tako postupiti, ne samo zbog toga što uopće nemaju tu Spomenicu unatoč svome ratnom doprinosu, nego što im je bila čast braniti hrvatsku državu. Mesiću očito nije, on se stavio na stranu onih tamo.

U tom duhu napisan je ovaj roman s događajima iz zbilje, iz ponosnog Domovinskog rata. Pisac je duboko u sebi osjećao da je došlo vrijeme svođenja računa. I odlučio se. Zametnuo se puškom koju je sam kupio te otišao u rat. S nekoliko desetljeća godina na plećima osjećao je da nije za trku pa je postao snajperist. No, usput se pokazao i kao znalac za druge načine ratovanja, kao i za obične svakodnevne poslove. Prihvatila ga je zdušno mala momčad koja je stajala nasuprot ogromnoj sili. Svi su bili dragovoljci, svi su mogli ispijati kavu u kafićima i navijati za naše, ali nisu. Oni su bili junaci.

Opširnije...

Osobno